Preskoči na glavni sadržaj

Borovi - Šumska juha



Bor (Pinus)i svi njegovi dijelovi su jestivi samo dok su svježi.
Kambij je unutarnji, živi dio kore. Jestiv je, no do njega je teško doći ako ste ekološki prosvijetljeni. Ozljeđivanje bora da bismo mu ogulili kambij može ubiti stablo. Zato treba jako paziti i ne guliti koru sa debla živoga bora.
Ako ogulimo samo usku traku kore, pa tako na više stabala, rane će istina brzo zarasti, no nema garancije da ih prije ozdravljenja neće napasti bolesti, neka infekcija.
Posebno ne smijemo napraviti kružni rez oko debla i tako mu prekinuti cirkulaciju hranjivih tvari u oba smjera – korijen, krošnja i obratno.
Ako smo u situaciji da baš jako želimo ili moramo iskoristiti kambij bora za jelo, treba odrezati granu i sa nje guliti koru.
U zimsko - proljetna vremena se čiste protupožarni putevi kroz guste borove šume obaranjem borova što rastu na zacrtanom protupožarnom putu. Tu ima materijala za veeeliku gozbu!
Od koristi će biti mačeta ili veliki, oštar kuhinjski nož. Prvo treba odrezati sivi, debeli i čvrsti ljuskavi sloj mrtve kore. Ispod nje će biti tanki, crveni, kompaktan sloj polužive podkore koji raste prema periferiji i tvoriti će koru jednoga dana.
Ispod tog crvenog sloja je bledunjavi, tanki sloj , kambija. Ako ga ne ogulimo, jednog će dana biti zaslužan za tvorbu godova. Sada služi drvetu za provođenje hranjivih tvari prema krošnji, ali i povratno, prema korijenju.
Za guljenje kambija dobra je vježba rezanje pršuta na fine, gotovo prozirne tanke fete. Isti je postupak.
Ima tu još sličnosti. Ako zažmirimo i opipamo odrezanu fetu borovog kambija (odložite nož dok to radite!), pod prstima ćemo opipom detektirati gotovo identičnu mekoću i slaninastu glatkoću odreska.
Istina je da je i sirov kambij jestiv, no nije nešto ukusan i teže je probavljiv.
Oni ekstremni savjetodavci preživljavanja u prirodi savjetuju da se borov kambij jede sirov i čak navode izvrstan energetski i nutritivan sastav takve hrane. Što se okusa i lakoće žvakanja tiče, te posljedično i probavljivosti - besramno lažu!
Koristan nutritivni sastav u vidu šećera, minerala i vitamina stoji.
Borov kambij se može pržiti i kuhati da bismo dobili probavljivije i ukusnije jelo..
Naprotiv, samo kratko osušen u pećnici ili dehidratoru, pa samljeven u prah poput brašna, kambij bora postaje svestrano primjenjiv u hrani.
Okus tako pripremljenog kambija je blago slatkast, a miris je gotovo identičan tostiranim pinjolima.

Šumska juha, recept

Sastojci - 3 žlice osušenog, mljevenog kambija bora; 0,5 kg raznih šumskih gljiva; 3 žlice sira ribanca (zreli tvrdi sir); 1 kapula; malo masnoće; sol i papar.
- Po želji, za serviranje - kiselo vrhnje ili limun.


 
Priprema - svježe trake kambija osušiti u pećnici oko 30 minuta, na temperaturi od 90 - 100° C, pa ih zdrobiti rukom i sitno samljeti u prah. Sitno narezanu kapulu treba zažutiti na masnoći, dodati gljive narezane na listiće, pa pirjati dok gljive ne puste sok. Sada se dodaje kambij bora u prahu i svi ostali sastojci, nalije sa oko 1 l vode i dalje kuha još dobrih deset minuta.
Pred kraj je dobro sastojke malo štapnim mikserom usitniti, no i ne mora se.

























Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...