Bor (Pinus)i svi njegovi dijelovi su jestivi samo dok su svježi.
Kambij je unutarnji, živi dio kore. Jestiv je, no do njega je teško doći ako ste ekološki prosvijetljeni. Ozljeđivanje bora da bismo mu ogulili kambij može ubiti stablo. Zato treba jako paziti i ne guliti koru sa debla živoga bora.
Ako ogulimo samo usku traku kore, pa tako na više stabala, rane će istina brzo zarasti, no nema garancije da ih prije ozdravljenja neće napasti bolesti, neka infekcija.
Posebno ne smijemo napraviti kružni rez oko debla i tako mu prekinuti cirkulaciju hranjivih tvari u oba smjera – korijen, krošnja i obratno.
Ako smo u situaciji da baš jako želimo ili moramo iskoristiti kambij bora za jelo, treba odrezati granu i sa nje guliti koru.
U zimsko - proljetna vremena se čiste protupožarni putevi kroz guste borove šume obaranjem borova što rastu na zacrtanom protupožarnom putu. Tu ima materijala za veeeliku gozbu!
Od koristi će biti mačeta ili veliki, oštar kuhinjski nož. Prvo treba odrezati sivi, debeli i čvrsti ljuskavi sloj mrtve kore. Ispod nje će biti tanki, crveni, kompaktan sloj polužive podkore koji raste prema periferiji i tvoriti će koru jednoga dana.
Ispod tog crvenog sloja je bledunjavi, tanki sloj , kambija. Ako ga ne ogulimo, jednog će dana biti zaslužan za tvorbu godova. Sada služi drvetu za provođenje hranjivih tvari prema krošnji, ali i povratno, prema korijenju.
Za guljenje kambija dobra je vježba rezanje pršuta na fine, gotovo prozirne tanke fete. Isti je postupak.
Ima tu još sličnosti. Ako zažmirimo i opipamo odrezanu fetu borovog kambija (odložite nož dok to radite!), pod prstima ćemo opipom detektirati gotovo identičnu mekoću i slaninastu glatkoću odreska.
Istina je da je i sirov kambij jestiv, no nije nešto ukusan i teže je probavljiv.
Oni ekstremni savjetodavci preživljavanja u prirodi savjetuju da se borov kambij jede sirov i čak navode izvrstan energetski i nutritivan sastav takve hrane. Što se okusa i lakoće žvakanja tiče, te posljedično i probavljivosti - besramno lažu!
Koristan nutritivni sastav u vidu šećera, minerala i vitamina stoji.
Borov kambij se može pržiti i kuhati da bismo dobili probavljivije i ukusnije jelo..
Naprotiv, samo kratko osušen u pećnici ili dehidratoru, pa samljeven u prah poput brašna, kambij bora postaje svestrano primjenjiv u hrani.
Okus tako pripremljenog kambija je blago slatkast, a miris je gotovo identičan tostiranim pinjolima.
Šumska juha, recept
Sastojci - 3 žlice osušenog, mljevenog kambija bora; 0,5 kg raznih šumskih gljiva; 3 žlice sira ribanca (zreli tvrdi sir); 1 kapula; malo masnoće; sol i papar.
- Po želji, za serviranje - kiselo vrhnje ili limun.
Posebno ne smijemo napraviti kružni rez oko debla i tako mu prekinuti cirkulaciju hranjivih tvari u oba smjera – korijen, krošnja i obratno.
Ako smo u situaciji da baš jako želimo ili moramo iskoristiti kambij bora za jelo, treba odrezati granu i sa nje guliti koru.
U zimsko - proljetna vremena se čiste protupožarni putevi kroz guste borove šume obaranjem borova što rastu na zacrtanom protupožarnom putu. Tu ima materijala za veeeliku gozbu!
Od koristi će biti mačeta ili veliki, oštar kuhinjski nož. Prvo treba odrezati sivi, debeli i čvrsti ljuskavi sloj mrtve kore. Ispod nje će biti tanki, crveni, kompaktan sloj polužive podkore koji raste prema periferiji i tvoriti će koru jednoga dana.
Ispod tog crvenog sloja je bledunjavi, tanki sloj , kambija. Ako ga ne ogulimo, jednog će dana biti zaslužan za tvorbu godova. Sada služi drvetu za provođenje hranjivih tvari prema krošnji, ali i povratno, prema korijenju.
Za guljenje kambija dobra je vježba rezanje pršuta na fine, gotovo prozirne tanke fete. Isti je postupak.
Ima tu još sličnosti. Ako zažmirimo i opipamo odrezanu fetu borovog kambija (odložite nož dok to radite!), pod prstima ćemo opipom detektirati gotovo identičnu mekoću i slaninastu glatkoću odreska.
Istina je da je i sirov kambij jestiv, no nije nešto ukusan i teže je probavljiv.
Oni ekstremni savjetodavci preživljavanja u prirodi savjetuju da se borov kambij jede sirov i čak navode izvrstan energetski i nutritivan sastav takve hrane. Što se okusa i lakoće žvakanja tiče, te posljedično i probavljivosti - besramno lažu!
Koristan nutritivni sastav u vidu šećera, minerala i vitamina stoji.
Borov kambij se može pržiti i kuhati da bismo dobili probavljivije i ukusnije jelo..
Naprotiv, samo kratko osušen u pećnici ili dehidratoru, pa samljeven u prah poput brašna, kambij bora postaje svestrano primjenjiv u hrani.
Okus tako pripremljenog kambija je blago slatkast, a miris je gotovo identičan tostiranim pinjolima.
Šumska juha, recept
Sastojci - 3 žlice osušenog, mljevenog kambija bora; 0,5 kg raznih šumskih gljiva; 3 žlice sira ribanca (zreli tvrdi sir); 1 kapula; malo masnoće; sol i papar.
- Po želji, za serviranje - kiselo vrhnje ili limun.
Priprema - svježe trake kambija osušiti u pećnici oko 30 minuta, na temperaturi od 90 - 100° C, pa ih zdrobiti rukom i sitno samljeti u prah. Sitno narezanu kapulu treba zažutiti na masnoći, dodati gljive narezane na listiće, pa pirjati dok gljive ne puste sok. Sada se dodaje kambij bora u prahu i svi ostali sastojci, nalije sa oko 1 l vode i dalje kuha još dobrih deset minuta.
Pred kraj je dobro sastojke malo štapnim mikserom usitniti, no i ne mora se.

