Mirisna pelargonija nije naša samonikla biljka, ali je u ZdravuTravu uvrštena jer ju ostale kuharice izbjegavaju, zapravo očito ne poznaju.
Upotreba listova barbarože u kuhinji je odavno poznata u toplim krajevima obale i otoka. Od kada su dostupna druga, većinom u tvorničkim laboratorijima smišljena sredstva za aromatiziranje slastica, barbaroža je odahnula i gotovo nitko ju više ne čerupa. Stasala je već treća ili čak i četvrta generacija mladih domaćica, i valjda prva generacija domaćih, muških domaćina što su se emancipirali u kužinama, a koji radije upotrebljavaju kesice, bočice, tube, ampule i kutijice sa jestivim mirisima za svoje slastice.
Ne želim sada potaknuti stampedo radoznalih slastičara na ovu zanemarenu biljku. Savjetujem da ju prvo razmnožite, pa onda čerupate.
Razmnožavanje barbarože je veoma lako reznicama, jednako kao i razmnožavanje đirana (muškatla), bliskog, ali samo ukrasnog rođaka barbarože.
Ima više kultivara i hibrida barbarože, no za kuhinju su nam najvažnija dva osnovna, originalna, - onaj mirisa citrusa i drugi čiji listovi mirišu poput ruže.
Mirisna pelargonija se udomaćila u našim toplijim krajevima kao posebna vrsta dezodorana u vremenima kada se dezodoran nije stavljao na tijelo, nego duž šetnica ili po rubovima plesnih dvorana, duž staza arboretuma i samostana... Cilj je bio da halje i krinoline u prolazu naprave mali zračni vrtlog oko barbarože i ona zahvalno i darežljivo podari svoj divan miris prolaznicima.
Mirisna pelargonija se udomaćila u našim toplijim krajevima kao posebna vrsta dezodorana u vremenima kada se dezodoran nije stavljao na tijelo, nego duž šetnica ili po rubovima plesnih dvorana, duž staza arboretuma i samostana... Cilj je bio da halje i krinoline u prolazu naprave mali zračni vrtlog oko barbarože i ona zahvalno i darežljivo podari svoj divan miris prolaznicima.
Ovaj sam podatak našla u literaturi, no provjerila sam i zasadila barbarožu duž staze u mom korov vrtu. Funkcionira. Svejedno molim drage goste da ipak upotrijebe i dezodoran, naročito ako nisu došli u krinolini.
Čajni keksi, recept
Sastojci za oko 40 prhkih kolačića - 2 šalice brašna (po pola meko i oštro); 1 prašak za pecivo; prstohvat soli; pola šalice šećera + 1 vanilin šećer; strugana korica limuna i žličica soka limuna; oko 180 gr omekšalog maslaca; 2 žlice sitno narezanih listova barbarože; 1 jaje. Pekmez po izboru.
Priprema - dobro izmiješati brašno i prašak za pecivo, dodati sok i šećere, limunovu koricu i sok, a zatim maslac i usitnjene listove barbarože. Na kraju dodati i jaje, pa od svega umijesiti tijesto.
Razvaljati tijesto u tanku ploču i igrati se izrezujući oblike koji vam se najviše sviđaju. Ne morate imati nikakve posebne kalupe, Poslužiti će za izrezivanje i čaše različitih (li ne) veličina.
Kekse treba peći oko 8 minuta na temperaturi od 180 - 200°C. Ovo zavisi od poznavanja vlastite pećnice.
Gotove, malo ohlađene kekse treba (a i ne mora se) spojiti po dva nekim finim pekmezom kojeg već imate

Primjedbe
Objavi komentar