Bijeli sljez, Althea officinalis je biljka koja voli vlažnija staništa i u mom kraju jednostavno ne postoji. Ni vlaga ni bijeli sljez.
Upravo i da postoji (bijeli sljez, mislim), ne bih ga iskapala sa korijenom jer je to trajnica koja, dakako, bez korijena to više nije.
Jednostavnije rješenje je apoteka. Nema ljekarne koja drži do sebe, bez korijena bijeloga sljeza. Istina, prodaja opada - namnožila su se ta ljekovita čuda protiv kašlja i inih tegoba, pa korijen bijeloga sljeza pomalo pada u zaborav.
Desno: bijeli sljez u cvatu
Foto: Gordan Grubišić
Još nešto je odavno palo u zaborav - recept za prave sljezove kolačiće. Širom svijeta se pod tim nazivom prave i prodaju slatkiši načinjeni od šećera, želatine i bjelanjaka. Ni traga sljezu. Ne znam šta ono klinci u američkim filmovima prže uz logorsku vatru. Sljezovi kolačići su puno stariji od filmova. I što god pričali, nisu ih otkrili Amerikanci. Ma čak su i Ameriku zapravo pronašli Evropljani!
Mogla bih danima pisati o brojnim neuspjelim pokušajima reprodukcije ovih iznimnih slatkiša. Konačno sam uspjela. Ako ih želite i sami napraviti, slijedite recept točno kako je napisan. I najmanja izmjena će rezultirati katastrofom.
U receptu je jedan od sastojaka prašak za pecivo sa vinskim kamenom, odnosno tartar cream. U dm-u se to prodaje pod nazivom Backpulver mit Reinweinstein, a najslađi od svih doktora, Dr Oetker ima to pod nazivom Tartar cream.
Kada nabavite sve sastojke, sve ostalo je mačji kašalj. Nisam namjerno ciljala na liječenje kašlja, pa ni mačjeg. Ove puslice imaju široku primjenu i u savršenom zdravlju.
Sljezove puslice
Sastojci - Pola čaše suhog korijena bijeloga sljeza; vode za dopuniti čašu do vrha; 1/4 žličice vinskoga praška za pecivo; 1 bjelanjak; prstohvat soli; 3/4 šalice šećera; 1 vanilin šećer (ili sjemenke vanilije, nikako ne upotrijebiti ekstrakt - to je put u spominjanu katastrofu!).
Priprema - Namočiti korijen sljeza preko noći, a onda procijediti tekućinu. Dobiti ćete skoro pola čaše sluzave tekućine boje staroga zlata.
Dalje vam treba još samo dobar, izdržljiv mikser sa metlicama i strpljenje. Nije teško, nekada se ovo radilo ručno.
Od bjelanjka i malo soli napraviti snijeg, dodati vinski prašak, zatim žlicu po žlicu sljezove sluzave tekućine, svejednako uporno miksajući. Slijedeći korak je opet postepeno dodavanje mješavine šećera i vanilije - naravno uz stalno miksanje.
Ako ste ispravno postupili, smjesa je čvrsta, čvršća od običnog šauma (snijega) za kolače.
Vrećicom ili žlicom oblikovati male puslice i rasporediti ih na tepsiju pokrivenu papirom za pečenje. Papir je neophodan jer omogućava lako skidanje gotovih puslica.
Pećnicu treba uključiti na oko 80°C i staviti puslice na sušenje. Vrata pećnice trebaju biti cijelo vrijeme odškrinuta. Sušenje traje otprilike 6 sati, no to zavisi od vlage u zraku, te imate li ili ne ventilator u pećnici.
Jednu turu puslica sam sušila cijelu noć u dehidratoru uključenom na 65°C. Ispale su savršene bijele boje, ljepše nego one iz pećnice, no ipak su one iz pećnice bile bolje osušene, hrskavije.
Koliko god doze u receptu izgledaju bijedno male, od te količine se dobije velika hrpa puslica koje i pored dobrog apetita ne možete odmah pojesti ni uz pomoć obitelji i susjeda.
Za malo duže čuvanje do desetak dana - puslice treba uvaljati ili poprašiti kako znate mješavinom sitnog šećera i Gustina, pa spremiti u staklenku koja se može hermetički zatvoriti.
I otvoriti kada treba.