Brden, primorski čepljez, sitni čapljan, Asphodelus microcarpus:
Brden, sitnoplodi čapljan, sitni čepljez je vrlo lijepa mediteranska trajna biljka, visoka i do 140 cm, koja ima i svoj pandan u zonama kontinentalne klime. Na kopnu je to nešto niža, jednako lijepa ali čvršća, robusnija biljka koja na proljeće ima bijeli cvat složen u grozd na vrhu visoke cvjetne stapke. Bijele latice kopnenog čapljeza imaju smeđu prugu po sredini. Taj kopneni čepljez, Asphodelus albus Mill. je zaštićena biljka. Ne znam što ju ugrožava, ali je očito da je sve rjeđa. Priobalni, mediteranski čepljez je vrlo raširena biljka. Na proljeće zna zabijeliti velike površine svojim visokim, prelijepim cvatom složenim u metlice. Latice ove biljke imaju crvenu prugu po sredini, a prašnici su nešto duži i pridonose zapanjujućoj ljepoti cvjetova. To su biljke iz porodice ljiljanki, obitelji u kojoj su i svi lukovi. Nemaju miris ni okus luka. Pod zemljom imaju gomolje poput mrkvi složenih u snopove. Izvana su ti gomolji tamne, gotovo crne boje, no na presjeku su žuto narančasti. Jestivi su, kulinarski gledano spadaju u krušne biljke zbog obilja škroba.
U neka starija vremena, prije pojave krumpira, uz obalu je brden bio pored plodova hrasta crnike važna krušarica. Istina, češće i lakše ga se pripremalo kao kašu.
Jestivi gomolji se iskapaju od jeseni, pa kroz cijelu zimu. Mogu se sušiti i mljeti u svojevrsno brašno.
Mladi izdanci brdena su također jestivi. Zeleni, nadzemni dio biljke niče u kasnu zimu, prije proljeća. Podzemne gomolje jednostavno ne možemo nehotice zamijeniti sa nekom drugom biljkom, no nadzemni dio u prvoj mladosti jako liči na divlji poriluk, Allium ampeloprasum.
Na fotografiji lijevo su nadzemni izdanci brdena.
Desno: obnavljanje brdena u veljači:
Za razliku od poriluka, plosnati listovi ovog brdena su znatno tvrđi, redovito uspravni i uopće nemaju miris dok su na prirodnom staništu. Jestiv je onaj svijetli, žuto-bijeli dio tog mladog busena. Ne vidi se odmah, treba obuhvatiti čvrsto listove i iščupati ih zajedno sa bazama, dobrim dijelom ukopanim u zemlju. Bez straha, nećemo tako uništiti trajnicu. Iz podzemnog svežnja gomolja niknuti će ubrzo novi busen listova.
Za razliku od poriluka, plosnati listovi ovog brdena su znatno tvrđi, redovito uspravni i uopće nemaju miris dok su na prirodnom staništu. Jestiv je onaj svijetli, žuto-bijeli dio tog mladog busena. Ne vidi se odmah, treba obuhvatiti čvrsto listove i iščupati ih zajedno sa bazama, dobrim dijelom ukopanim u zemlju. Bez straha, nećemo tako uništiti trajnicu. Iz podzemnog svežnja gomolja niknuti će ubrzo novi busen listova.
Cvat nije jestiv. To je prekrasan ukras priobalja. Toliko je dekorativan da redovito izaziva želju da ga se ubere, ponese kući kao ukras u vazi. Prostor njime dobiva na eleganciji i vizualnom efektu. To se učini samo jednom u životu. Već nakon par sati stajanja u vodi, otkinute stapke i aristokratski lijepi cvat počne zaudarati kao izviđačka spavaonica puna tinejdžera koji su se prejeli graha i češnjovki.
Brden je našao svoje mjesto i u grčkoj mitologiji. Za razliku od drugih mediteranskih biljaka u koje su pretvoreni više ili manje božanski kažnjenici, brden je demokratskiji. Dokaz starogrčkog rodoljublja. Duše pokojnika koji su to zaslužili, šetaju između tih lijepih cvjetova. Ne emigriraju u nebo, nego ostaju u domovini.
Nema veze što je to i dalje kamenjar, brden ga oplemenjuje rajskom ljepotom.
Brden je našao svoje mjesto i u grčkoj mitologiji. Za razliku od drugih mediteranskih biljaka u koje su pretvoreni više ili manje božanski kažnjenici, brden je demokratskiji. Dokaz starogrčkog rodoljublja. Duše pokojnika koji su to zaslužili, šetaju između tih lijepih cvjetova. Ne emigriraju u nebo, nego ostaju u domovini.
Nema veze što je to i dalje kamenjar, brden ga oplemenjuje rajskom ljepotom.