Preskoči na glavni sadržaj

Bršaka (Reichardia picroides) – Večera zbog koje se kruh reže deblje


Reichardia picroides, sredozemna bršaka, krasena, materica, jaguc, kozjača je ona biljka koju smo svi vidjeli, a većina je ostala zbunjena. To je biljka čija bi objavljena fotografija s naslovom „molim identifikaciju“ na fejsu izazvala lavinu komentara bez konkurencije. Naravno, velika većina netočnih odgovora.
Da sam samo malo zločestija, upravo to bih napravila u nekoj od grupa koje se bave samoniklim biljem. Neću samo zato što su mi već dosadili slični komentari navodnih poznavatelja i više mi nisu smiješni.
Bršaka je skromna biljčica iz velike, zbilja jako velike botaničke familije glavočika. To je familija kojoj pripada i maslačak i baš svi ga poznajemo čim procvate, no prije cvatnje nema toga tko nije bio u dilemi – maslačak ili cikorija?!
Tu sumnjivu botaničku obitelj Asteraceae kojoj pripada gotovo dvije tisuće biljnih rodova sa preko 30 000 zeljastih vrsta, mi laici možemo podijeliti na dvije grupe, da bar malo bude lakše. Jedan dio miriši (primjeri su stolisnik, pelin, neven, kamilica), drugog karakterizira bijeli biljni sok.
Najpoznatiji predstavnik glavočika koje ispuštaju „mlijeko“ kada ih ozlijedimo je maslačak. Toj grupi glavočika maslačkacea pripada i bršaka i još koja stotina jestivih biljaka, većinom gorkog okusa.
Konačno i razlog zašto toliko priče. Reichardia picroides je dobila prvi dio naziva po njemačkom liječniku botaničaru, ali drugi dio imena znači „slična gorkim“ - biljkama, naravno. Samo slična – ne gorka! I tu je ključ kako ju prepoznati!
Raste nisko, prizemno, u rozetama koje prianjaju uz tlo. Mesnati, glatki listići svijetlo do tamno zelene boje se prilagođavaju staništima i mikroklimatskim uvjetima pa su više ili manje duboko izrezbareni, no bez razlike se vrlo živahno ponašaju u ruci ako ne odrežemo cijelu rozetu do početka korijena.
Cvjeta žuto kao puno skromnija rodica maslačka i za razliku od većine drugih jestivih glavočika jestiva je cijele godine, bez obzira na cvatnju. Još jedna fina jestiva biljčica iz zimskog perioda „kada nema ničega“.


Bršaka nije spektakularna, ali je pouzdana. Ne glumi luksuz, ne miriši zavodljivo, ne obećava ništa osim onoga što jest. I baš zato ju ne treba tretirati kao glavni sastojak jela, no kada pustimo da bude glas u zboru, to jelo se pamti!
Kada ju jednom prepoznamo – počnemo ju viđati posvuda. Jer, ona jeste posvuda – od samoga ruba plime na pješčanoj plaži do neprohodnog kamenjara ili onih mjesta gdje se zemlja još nije odlučila hoće li biti divlja ili obrađena.




Večera zbog koje se kruh reže deblje, recept

(brzo, starinski, opasno jestivo) .
Sastojci po obroku: dobra pregršt listova bršake; 2 jaja; maslinovo ulje; malo češnjaka (samo da zamiriši); 2 žlice smrvljenog feta sira, sol prema potrebi (sir je slan) a papar prema ukusu.


Priprema: Bršaku kratko obarimo, dovoljno je manje od minute, pa ju ocijedimo i narežemo.
Na zagrijano ulje ubacimo sitno nasjeckan češnjak i čim zamiriši ubacimo bršaku. Dva, tri zaveslaja kuhačom i dodamo jaja. Pustimo bez diranja da se bjelanjak fino zgruša i izmaknemo tavu sa vatre, pa tek onda promiješamo i žumanjak. Tako jelo ostaje kremasto i pogodno za toćanje kruhom.
Tek sada pospemo smrvljeni sir

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...