Reichardia picroides, sredozemna bršaka, krasena, materica, jaguc, kozjača je ona biljka koju smo svi vidjeli, a većina je ostala zbunjena. To je biljka čija bi objavljena fotografija s naslovom „molim identifikaciju“ na fejsu izazvala lavinu komentara bez konkurencije. Naravno, velika većina netočnih odgovora.
Da sam samo malo zločestija, upravo to bih napravila u nekoj od grupa koje se bave samoniklim biljem. Neću samo zato što su mi već dosadili slični komentari navodnih poznavatelja i više mi nisu smiješni.
Bršaka je skromna biljčica iz velike, zbilja jako velike botaničke familije glavočika. To je familija kojoj pripada i maslačak i baš svi ga poznajemo čim procvate, no prije cvatnje nema toga tko nije bio u dilemi – maslačak ili cikorija?!
Tu sumnjivu botaničku obitelj Asteraceae kojoj pripada gotovo dvije tisuće biljnih rodova sa preko 30 000 zeljastih vrsta, mi laici možemo podijeliti na dvije grupe, da bar malo bude lakše. Jedan dio miriši (primjeri su stolisnik, pelin, neven, kamilica), drugog karakterizira bijeli biljni sok.
Najpoznatiji predstavnik glavočika koje ispuštaju „mlijeko“ kada ih ozlijedimo je maslačak. Toj grupi glavočika maslačkacea pripada i bršaka i još koja stotina jestivih biljaka, većinom gorkog okusa.
Konačno i razlog zašto toliko priče. Reichardia picroides je dobila prvi dio naziva po njemačkom liječniku botaničaru, ali drugi dio imena znači „slična gorkim“ - biljkama, naravno. Samo slična – ne gorka! I tu je ključ kako ju prepoznati!
Raste nisko, prizemno, u rozetama koje prianjaju uz tlo. Mesnati, glatki listići svijetlo do tamno zelene boje se prilagođavaju staništima i mikroklimatskim uvjetima pa su više ili manje duboko izrezbareni, no bez razlike se vrlo živahno ponašaju u ruci ako ne odrežemo cijelu rozetu do početka korijena.
Cvjeta žuto kao puno skromnija rodica maslačka i za razliku od većine drugih jestivih glavočika jestiva je cijele godine, bez obzira na cvatnju. Još jedna fina jestiva biljčica iz zimskog perioda „kada nema ničega“.
Bršaka nije spektakularna, ali je pouzdana. Ne glumi luksuz, ne miriši zavodljivo, ne obećava ništa osim onoga što jest. I baš zato ju ne treba tretirati kao glavni sastojak jela, no kada pustimo da bude glas u zboru, to jelo se pamti!
Kada ju jednom prepoznamo – počnemo ju viđati posvuda. Jer, ona jeste posvuda – od samoga ruba plime na pješčanoj plaži do neprohodnog kamenjara ili onih mjesta gdje se zemlja još nije odlučila hoće li biti divlja ili obrađena.
Večera zbog koje se kruh reže deblje, recept
(brzo, starinski, opasno jestivo) .
Sastojci po obroku: dobra pregršt listova bršake; 2 jaja; maslinovo ulje; malo češnjaka (samo da zamiriši); 2 žlice smrvljenog feta sira, sol prema potrebi (sir je slan) a papar prema ukusu.
Na zagrijano ulje ubacimo sitno nasjeckan češnjak i čim zamiriši ubacimo bršaku. Dva, tri zaveslaja kuhačom i dodamo jaja. Pustimo bez diranja da se bjelanjak fino zgruša i izmaknemo tavu sa vatre, pa tek onda promiješamo i žumanjak. Tako jelo ostaje kremasto i pogodno za toćanje kruhom.
Tek sada pospemo smrvljeni sir