Preskoči na glavni sadržaj

Cecelj, kozji papak, Oxalis corniculata - Katapult štrudla

Rujan, ljetu se nazire kreaj... Meteorolozi nam obećavaju kišu, ovog puta ozbiljnije. Valjda nešto bude. U mom kraju vlada nemilosrdna suša i samoniklo jestivo bilje je nestalo sa zemljine površine. Neki razmišljaju na drugi način. Kažu - vidi, nema korova! S njima se baš i ne družim i ne dijelim takav, po meni, nastrani stav. Jedva čekam kišu pa da opet bude sve bujno, zeleno i lijepo zakorovljeno.

Cecelj je naziv za više sličnih biljaka iz roda Oxalis. To su one kiselice što liče na djetelinu, ali nisu djetelina. Umjesto kuglastog cvata imaju cvjetiće sa pet latica i nježne srcolike, simetrične listiće skupljene po tri na vrhu lisne peteljke.

To je veoma raširena biljka u više oblika. Najpoznatiji među vrtlarima i voćarima je korov kozji papak, Oxalis corniculata. To je sitna, nježna biljčica jača od ljudi, kemije i fizike. Ništa ju ne može brzo i efikasno iskorijeniti. To je osvajač kojemu nisu ravni ni poznati ljudski osvajači što su kroz povijest prošli ognjem, mačem i križem ili polumjesecom.
Kozji papak, je biljka koja je izumila katapult kao glavno oružje za osvajanje teritorija. Ima on i drugih, podzemnih tehnika širenja, no ono čime izluđuje ljude je katapultiranje zrelog sjemena u takve nevjerojatne daljine u odnosu na veličinu biljke, da to još niti jedan olimpijac nije postigao bez dopinga i letećih tenisica.
Ima još poznatih cecelja i razlikujemo ih uglavnom po boji cvijeta, građi korijena i staništima. Najpoznatiji, poslije kozjeg papka su šumski cecelj, zečja kiselica bijelih cvjetića prošaranih ljubičastim prugicama i ukrasna kisela djetelina najčešće lijepih roza cvjetova i nešto krupnijih nježnih listića.
Svi ovi cecelji su jestivi i vrlo ukusni, kako sirovi u salatama, tako i kuhani u brojnim jelima..
Ljudi bez kulinarske mašte će grickati kisele listiće u prolazu, a oni sa previše hipohondarske mašte će ju oprezno zaobilaziti i plašiti djecu i ostale naivčine velikom opasnosti od oksalne kiseline. Propovijed koja je uobičajena je uglavnom - opasno je jesti kiselicu u velikim količinama.
Slažem se. Mislim da ne postoji namirnica koja nije opasna po zdravlje ako ju konzumiramo u velikim količinama. Čak i čista, najbolja izvorska voda može naškoditi zdravlju ako ju popijemo u prevelikim količinama. Problem je definicija velikih količina koje mogu oštetiti zdravlje. To podrazumijeva neumjereno velike obroke, tako velike da zanemarujemo signale sitosti i učestalost konzumiranja samo te jedne namirnice u toj mjeri da nam, što se kaže - već na uši izlazi. Za doručak, ručak i večeru, pa tako kroz tjedne i mjesece... Sigurna sam da bi to moglo škoditi.
Visoki sadržaj C vitamina i karotina čini cecelj zdravom namirnicom koja nam može i te kako obogatiti jelovnik ne samo ugodnim okusom.
Okus mu daju jabučna, oksalna, jantarna i već spomenuta askorbinska kiselina (C vitamin).
Oni koji poznaju okus peteljki rabarbare u štrudli sa jabukama, biti će ugodno iznenađeni katapult štrudlom koju danas predlažem. Bilo koja kisela djetelina koju sam do sada spomenula može se koristiti u ovoj slastici. Da, i ona ukrasna.

Katapult štrudla, recept

Sastojci za tepsiju dimenzija 40 X 27 cm - 7 - 8 jabuka prosječne veličine; 1 puna šalica za bijelu kavu nasjeckanih oraha; puna velika posuda od miksera cecelja; 10 - 15 žlica šećera i 10 ili 15 gotovih kora tijesta za savijače (više ako su jako tanke). 1 dcl ulja i 1 dcl vode.

Priprema: Cecelj se sabire škarama, desetak centimetara biljke - listovi, cvjetovi, peteljke, plodovi, sve zajedno. Treba ga narezati, uglavnom zbog dugih tankih stabljika.
Oljuštene jabuke naribati na krupniju stranu ribeža, pa ocijediti rukama. Sok popiti ili dati prijatelju što nestrpljivo viri preko vašeg ramena i smeta vam u kuhinji.
Prvu koru tankog tijesta premazati kistom namočenim u ulje, položiti preko nje drugu koru (i treću ako ste izabrali opciju sa tri kore), zatim ravnomjerno rasporediti nadjev. Prvo ide petina količine jabuka, zatim petina količine cecelja, petina oraha i najzad 2 ili tri pune žlice šećera. Manje šećera u štrudli će vam omogućiti obilnije posipanje šećerom gotove štrudle. Lijepo će izgledati i biti jednako slatko. Nadjevene kore treba saviti i položiti u nauljenu tepsiju. I tako pet puta.
Savijače sada još sve zajedno premazati nauljenim kistom. U ostatak ulja dodati vodu, dobro promiješati i preliti preko savijača.
Peći u već zagrijanoj pećnici na oko 200°C, 25 - 30 minuta.
Nemojte podleći iskušenju da u nadjev stavite vanilin šećer i ili cimet. Probajte jednom štrudlu od jabuka i bez toga. Neka kozji papci dođu do izražaja.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...