Često opisivana situacija u krimićima je traženje pouzdanih svjedoka. Od 100 ljudi, jedva da ih 10 zna dobro opisati što su vidjeli.
Tako je i sa crnim sljezom (Malva sylvestris). Jedina je razlika od dobrog krimića što smo tu baš svi svjedoci. Nema odraslog čovjeka koji nije puno puta vidio tu biljku. Teško da bi ju 1% znalo dobro opisati. Velika bi većina kao i u krimićima pričala napamet o nekim ljekovitim čudima, neki bi sve sljezovače, a zbilja ih ima puno, naveli u nekom čudnom, podugačkom i nejasnom opisu, bilo bi tu i oriđinala koji se tope pri pričanju kako se ta biljka treba jesti isključivo sirova da "se ne unište vrijedni sastojci tipa vitamini" jer to je kao jedino vrijedno u hrani, a svi su naravno termolabilni...
Crni sljez sigurno spada među najviđenije sveprisutne samonikle jestive i ljekovite biljke. I dok se o ljekovitosti sljeza puno više zna i priča, kao zdrava i ukusna namirnica prilično je zanemaren.
Većini pouzdanijih svjedoka je poznato da se listovi sljeza "mogu kuhati kao špinat" i tu prestaje interes. Pa zašto bismo nešto i kuhali kao špinat, kada imamo špinata koliko ti srce želi u svakom supermarketu?! Na pijaci je još ljepši, neoštećenih velikih, sočnih listova... Volim ja špinat, ne želim ga ogovarati, no ipak ću radije skuhati sljez kada već mogu birati.
Sljezu ima dvije sezone kada ga vrijedi brati za jelo. Na proljeće i u ranu jesen može se naći obilje lijepih, zdravih listova. U manje od pola sata može se dovoljno nabrati za pristojan objed cijeloj obitelji.
Prednosti nad špinatom? Ova "korovna" vitalna biljka raste iz zdrave, žive i ako poštujemo užance branja jestivog samoniklog bilja - nezagađene zemlje.
To što je većina tala pod špinatom već odavno mrtva nekima je navodno prednost, ta nećemo valjda jesti gliste i kojekakve mikroorganizme... A tragovi pužomora sa lijepih listova špinata operu se vodom. Svi peremo povrće prije kuhanja, zar ne? Količina nitrita i nitrata u špinatu gnojenom NPK gnojivima navodno je bezopasnija od količine istih u na pr samoniklom štavelju... Ma nemoj!
I dok u svrhe liječenja crni sljez ne kuhamo, nego ga par sati maceriramo u hladnoj vodi (cvijet ili korijen), za ukusno jelo ćemo najbolje odati poštovanje ovoj zdravoj i ukusnoj biljci ako ju barem na kratko obarimo.
Jestivo je lišće, cvijet i nezreli plodovi. Listovi sljeza između ostalog sadrže željezo, kalcij, magnezij, 120 mg% vitamina C i 18 mg% karotina (izvor: Lj. Grlić - Enciklopedija samoniklog jestivog bilja). Ipak, najveća i kulinarska, ne samo nutritivno funkcionalna karakteristika je visok sadržaj sluzi što blagotvorno djeluje na cijeli naš probavni trakt, a jelo čini ukusnijim "gutljivijim". Guste juhe ne moramo zgušnjavati zaprškama ili žitaricama, dovoljno je umiješati malo listova ili prstohvat latica cvijeta sljeza. Kreme, pudinzi, sladoledi, riža na mlijeku - sve to možemo učiniti svilenkastijim ako koristimo latice sljeza. Pa čak i vlastitu kožu, ako u kupku dodamo te lijepe ljubičaste cvjetove...
Njoki, recept
Sastojci - oko 1 kg krumpira; 1 jaje; manje od 200 gr brašna; 2 x po pregršt listova sljeza (otkinuti peteljke).
Priprema - krumpir skuhati u ljusci, zatim oguliti i još toplog ga protisnuti.
Sljez kratko obariti, dobro ocijediti, dodatno ižmikati rukama, pa vrlo sitno nasjeckati.
Od krumpira, sljeza, brašna i jajeta napraviti tijesto. Dio po dio tijesta odvajati i praviti tanke valjke na pobrašnjenoj podlozi. Rezati valjke poprečno u podjednake komadiće, njoke. Svaki komadić nježno pritisnuti vilicom da ostanu brazde. Te brazde nam trebaju da gotovi njoki bolje zadrže umak sa kojim ćemo ih jesti.
U dosta kipuće, dobro posoljene vode kuhati njoke. Kuhani su koji minut čim isplivaju na površinu.
Dalje se snađite