Crnika hrast, česmina, Quercus ilex je zimzeleni mediteranski hrast jako otporan na sušu. Vrlo tamno zelena boja njegovih ovalnih, na vrhu zašiljenih listova glatkog oboda odaje ga izdaleka. Naličje listova je svijetlo, gotovo srebrno.
To je dugovječno stablo, ponekad grm. Navodno može doživjeti i 1000 godina i postići impozantnu visinu. To o starosti sam prepisala iz literature, još nemam iskustva sa tolikim brojem godina.
Plod česmine je žir, sličan svim ostalim hrastovima i krajem ljeta, u ranu jesen to je pouzdan znak da smo našli crniku. Ni po čemu drugom ne nalikuje drugim poznatim hrastovima naših krajeva.
Crnika je česti sastavni dio makije jadranske obale i otoka, no učestalo se sadi i kao ukrasno drvo. Krošnja joj je kuglasta, tamna, zimi zelena i krasna je hortikulturna pozadina drugim ukrasnim biljkama.
Duž cijele zadarske rive, najljepše šetnice na svijetu, posađeni su ovi hrastovi. I ne samo tu. Mnoge zadarske ulice krase drvoredi česmine.
Zreli žirevi svih hrastova su jestivi, no vrijeme pripreme i okusi se ipak znatno razlikuju. Gorak i opor okus žira se eliminira močenjem u vodi oguljenog ploda. Koliko dugo i koliko često treba mijenjati vodu, zavisi od vrste hrasta.
Tu je česmina carica! Jedva da ima 5% tanina I za neke pripravke ju čak i ne treba posebno močiti. Za na primjer kavu od žira dovoljno ju je samo tostirati, bez kore naravno,
Žir česmine se može neoguljen peći kao kesten.
Plodovi hrasta su krušarice, bogate škrobom. I ne tako davno pripremale su se kaše, pogače i kruh od odgorčenog žira, pa se čak mljelo i brašno.
Zreli žir se oguli, krupno nareže, namoči u vodi koju treba mijenjati dok ne izgubi trpko gorki okus, zatim se kratko prokuha u 2 dijela vode na 1 dio žira, pa se ohlađen samelje. Potom se ova masa treba sušiti u tankom sloju - na jakom suncu ili u pećnici. Tako dobijemo brašno od bilo koje vrste žira. Vrijeme namakanja u vodi se razlikuje od vrste do vrste hrasta.
Nekada su se žirovi hrastova odgorčavali u poroznim vrećama u potocima.
Obala Jadrana je siromašna tekućicama i valjda smo zato blagoslovljeni česminom.
Isprobala sam razna jela od žira. Preporučujem zastati u fazi pripreme nakon mljevenja prokuhanih plodova. Vrlo je praktično imati odgorčene, prokuhane i samljevene plodove hrasta. Pakuju se po obrocima koliko predviđamo da će trebati, pa se vakumirani mogu do druge sezone čuvati u zamrzivaču bez opasnosti da će se pokvariti ili će ih napasti kojekakve bube ili crvići što jako vole brašno.
Sastojci - 250 gr pirea od odgorčenog, prokuhanog i samljevenog žira; 1 glavica češnjaka; pola žličice oštre crvene paprike u prahu; i žličica suhog origana ili majorana; sok pola limuna; 2 - 3 žlice maslinovog ili bučinog ulja; pola žličice soli.
Priprema - Češnjaku odrezati gornju trećinu, posoliti presjek i vratiti odrezan dio, pa zamotati u alu foliju i peći u predgrijanoj pećnici na 200°C oko pola sata. Brže ćemo češnjak ispeći u mikrovalnoj, no tada ga treba omotati masnim papirom za pečenje i staviti u staklenu posudu sa poklopcem.
Ohlađen pečeni češnjak istisnemo i kremasto izmiješamo sa svim ostalim sastojcima.
U nedostatku navedenih ulja može se upotrijebiti maslac.
