Tisućama godina ljudi se dive i na različite načine uzdaju u ovu sveprisutnu biljku.
Neću sada o uzgojenim oblicima nekih od vrsta divljih ruža kojima je čovjek uspješno popravio prirodu, pa stvorio teško izbrojiv broj vrsta penjačica, stablašica, pokrivačica tla, grmova bogatih cvjetovima sa puno latica, onih što cvatu jednom godišnje ili više puta, onih što opojno mirišu ili su bez mirisa ali imaju neke druge poželjne kvalitete...
Rosa canina, divlja ruža je najpoznatija od samoniklih divljih ruža. Od pamtivijeka služi kao hrana, često je bila i lijek. No, znamo da lijekovi nisu uvijek djelotvorni i da ne mogu uspješno liječiti baš sve bolesti. A ima situacija kada je dovoljno i samo čvrsto vjerovati.
Tako je šipak divlje ruže služio kao lijek protiv bjesnoće (odatle i pridjev u nazivu - canina, pseća), liječili su ljudi epilepsiju šipkom, zubobolju, plućne bolesti, bubrege, dizenteriju...
Pod znakom ruže vodili su se i ratovi i ljubavi.
I divljih ruža ima više vrsta - živična, planinska, rđasta... Sve te vrste imaju i brojne varijetete - ma da te glava zaboli kada pokušaš sve to zapamtiti i razlikovati bez stručne naobrazbe.
Ne želim nikoga zbuniti, i sama sam zbunjena pred tim obiljem.
Ono što je važno s aspekta jestivosti - sve te ljepotice su jestive - latice cvjetova, mladi listovi i nepravi plodovi, zapravo crvenom mesnatom i ukusnom ovojnicom zatvoreni, također mirisni brojni plodovi koje uobičajeno pogrešno nazivamo - koštice.
Kroz povijest siromaške prehrane, snalaženja u ratovima i prirodnim katastrofama za koje nismo krivi, ali i visoke gastronomije ruža je spašavala i oduševljavala cijele narode.
O ruži i upotrebi njezinih dijelova u hrani i pićima, o nutritivnom bogatstvu šipka dalo bi se pričati do granice dosađivanja.
Neću riskirati.
I veliki Homer je pisao o divljoj ruži - pa pogledajte kako je prošao. Više ga ne čitaju široke mase, služi samo za povremene citate.
Lijevo - trnjina, Prunus spinosa
Liker od šipka divlje ruže. recept
Sastojci - 600 gr zrelog, crvenog šipka divlje ruže; 100 gr zrelih plodova trnjine, Prunus spinosa, (nije neophodno, ali pojačava poželjnu boju); 300 gr šećera; 1 l rakije lozovače ili komovice.
Priprema - Šipak očišćen od peteljke i čaške zajedno sa trnjinom grubo samljeti ili gnječenjem, batinanjem, valjanjem, kamenovanjem, zarezivanjem, ma snađite se kako ne previše usitniti - bitno je samo da plodovi ne ostanu cijeli...
U staklenke - dobro bi došle dvije od po 1,5 l- Treba slagati red šećera, red oštećenih plodova, pa sve preliti rakijom. Mjere nisu precizne, samo okvirne. Ako ne upotrijebimo plodove trnjine, trebati će više šipka.
Tako pripremljene tegle treba pokriti celofanom ili prozirnom kuhinjskom folijom i najzad zatvoriti poklopcem na navoj.
Na umjereno toplom mjestu u kući, ne na suncu, ovaj alkoholni složenac treba stajati oko 2 mjeseca uz povremeno protresanje tegli.
Po isteku ovog roka, slijedi prvo procjeđivanje kroz gustu tkaninu, pa opet barem mjesec dana čekanja.
Najzad procijedimo ovaj liker kroz papirnati filter za kavu umetnut u lijevak. Rezultat je mirisni, vrlo ukusan, bistar i lijepe boje liker.
Trajnost je enigma koju do sada nisam riješila.
Uvijek se potroši prije.