Preskoči na glavni sadržaj

Divlja ruža, Rosa canina - Liker


Tisućama godina ljudi se dive i na različite načine uzdaju u ovu sveprisutnu biljku.
Neću sada o uzgojenim oblicima nekih od vrsta divljih ruža kojima je čovjek uspješno popravio prirodu, pa stvorio teško izbrojiv broj vrsta penjačica, stablašica, pokrivačica tla, grmova bogatih cvjetovima sa puno latica, onih što cvatu jednom godišnje ili više puta, onih što opojno mirišu ili su bez mirisa ali imaju neke druge poželjne kvalitete...


Rosa canina, divlja ruža je najpoznatija od samoniklih divljih ruža. Od pamtivijeka služi kao hrana, često je bila i lijek. No, znamo da lijekovi nisu uvijek djelotvorni i da ne mogu uspješno liječiti baš sve bolesti. A ima situacija kada je dovoljno i samo čvrsto vjerovati.
Tako je šipak divlje ruže služio kao lijek protiv bjesnoće (odatle i pridjev u nazivu - canina, pseća), liječili su ljudi epilepsiju šipkom, zubobolju, plućne bolesti, bubrege, dizenteriju...
Pod znakom ruže vodili su se i ratovi i ljubavi.
A što reći, svestrana biljka.
I divljih ruža ima više vrsta - živična, planinska, rđasta... Sve te vrste imaju i brojne varijetete - ma da te glava zaboli kada pokušaš sve to zapamtiti i razlikovati bez stručne naobrazbe.
Ne želim nikoga zbuniti, i sama sam zbunjena pred tim obiljem.
Ono što je važno s aspekta jestivosti - sve te ljepotice su jestive - latice cvjetova, mladi listovi i nepravi plodovi, zapravo crvenom mesnatom i ukusnom ovojnicom zatvoreni, također mirisni brojni plodovi koje uobičajeno pogrešno nazivamo - koštice.
Kroz povijest siromaške prehrane, snalaženja u ratovima i prirodnim katastrofama za koje nismo krivi, ali i visoke gastronomije ruža je spašavala i oduševljavala cijele narode.


Širok je raspon upotrebe - od jednostavnih čajeva od šipka, preko vitaminskih ratnih sirupa u Engleskoj, zaboravljenih blagdanskih juha otoka Vira, svima poznatog ukusnog pekmeza od šipka, slatkog od ružinih latica istočnog Balkana, do profinjenih orijentalnih slastica aromatiziranih ružinom vodicom.
O ruži i upotrebi njezinih dijelova u hrani i pićima, o nutritivnom bogatstvu šipka dalo bi se pričati do granice dosađivanja.
Neću riskirati.
I veliki Homer je pisao o divljoj ruži - pa pogledajte kako je prošao. Više ga ne čitaju široke mase, služi samo za povremene citate.



Lijevo - trnjina, Prunus spinosa







Liker od šipka divlje ruže. recept

Sastojci - 600 gr zrelog, crvenog šipka divlje ruže; 100 gr zrelih plodova trnjine, Prunus spinosa, (nije neophodno, ali pojačava poželjnu boju); 300 gr šećera; 1 l rakije lozovače ili komovice.
Priprema - Šipak očišćen od peteljke i čaške zajedno sa trnjinom grubo samljeti ili gnječenjem, batinanjem, valjanjem, kamenovanjem, zarezivanjem, ma snađite se kako ne previše usitniti - bitno je samo da plodovi ne ostanu cijeli...
U staklenke - dobro bi došle dvije od po 1,5 l- Treba slagati red šećera, red oštećenih plodova, pa sve preliti rakijom. Mjere nisu precizne, samo okvirne. Ako ne upotrijebimo plodove trnjine, trebati će više šipka.
Tako pripremljene tegle treba pokriti celofanom ili prozirnom kuhinjskom folijom i najzad zatvoriti poklopcem na navoj.
Proces je dugotrajan, ali se isplati.
Na umjereno toplom mjestu u kući, ne na suncu, ovaj alkoholni složenac treba stajati oko 2 mjeseca uz povremeno protresanje tegli.


Po isteku ovog roka, slijedi prvo procjeđivanje kroz gustu tkaninu, pa opet barem mjesec dana čekanja.
Najzad procijedimo ovaj liker kroz papirnati filter za kavu umetnut u lijevak. Rezultat je mirisni, vrlo ukusan, bistar i lijepe boje liker.
Trajnost je enigma koju do sada nisam riješila.
Uvijek se potroši prije.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...