Preskoči na glavni sadržaj

 

Drijen, Cornus mas je grm ili stablo visine do 5 m. Cvate na proljeće žutim cvjetićima složenim u grozdove, a plodovi sazrijevaju u rujnu. Nedovoljno zreli, svijetlo crveni plodovi nisu ukusni - kiseli su i trpki.


Foto: Mirjana Galić Tomić

Tamno crvene drenjine su već nešto radi čega se isplati planirati izlet negdje u unutrašnjost Lijepe naše, prema nekoj rijeci skrivenoj u šumi. Često drenjine nazivamo i crveni drijen što može izazvati međunarodni konflikt kada razgovaramo sa Slovencima. Oni pod nazivom "rdeči dren" podrazumijevaju svib (Cornus sanguinea), botaničkog bliskog rođaka vrlo sličnog habitusa i listova, no crnih, nejestivih plodova.

I kao i kod svih nesporazuma u koje se ne miješaju političari, vrlo je lako razumjeti se međusobno.
Oba narodna naziva imaju logičnu podlogu - mi crveni drijen tako nazivamo zbog crvenih, ukusnih plodova - Slovenci rdeči dren nazivaju svib zbog lijepe crvene boje jesenskih listova.
I drijen ima također tu jesensku boju listova i izdaleka je zapravo teško prepoznati o kojoj se biljci radi.
                                                                                        Listovi drijena ipak zaostaju za ljepotom sviba, jer počinju mijenjati boju tako da hrđavo opjegave i izgledaju kao da su bolesni. Nisu. To je samo njihov predjesenski make up. Izraz "zdrav kao drijen" i te kako je utemeljen.

Pekmez od drenjina, recept

Sastojci: 1 kg zrelih drenjina; 300 gr šećera; sok 1 limuna.

Priprema: Drenjine prelijemo sa malo vode i kuhamo desetak minuta u širokoj posudi. Kada plodovi omekšaju, propasiramo ih i tako odvojimo koštice. Pasiranu masu vratimo na vatru, dodamo šećer i limunov sok, pa kuhamo još otprilike 30 minuta.
Za to će se vrijeme pekmez zgusnuti. Da je gotov, prepoznajemo po tragu kuhače na dnu posude koji se brzo zatvara. Hlađenjem će se pekmez više zgusnuti.
Oznake:

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...
Pročitajte više

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...
Pročitajte više

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...
Pročitajte više