Razlika između crvenog, Crataegus laevigata i bijelog gloga Crategus oxycanta je mala i vikend sakupljaču jestivog samoniklog bilja je zapravo nevažna. Okus, crvena boja bobice i djelovanje je posve isto. Bobica bijelog gloga istina ima samo jednu košticu, no nešto je i manja od bobice crvenog gloga čija bobica ima 2 - 3 koštice, pa kada se te bobice skuhaju i procijede (protisnu), dobijete istu količinu mezge. Bijeli glog je nešto malo češći u prirodi.
Uglavnom, kada sakupljate bobice za jelo, nije važno od kojeg ćete gloga brati. Glog je od davnina poznata ljekovita biljka. O ljekovitosti neću, ne poznajem baš nikoga tko se izliječio glogom, no nemam ni razloga ne vjerovati nečemu što je stara tradicija. Ipak, rado bih pročitala nešto ozbiljno i stručno na temu utjecaja na zdrave organe redovite upotrebe i ispijanja na litre čajeva od ljekovitog bilja. Nekako mi se čini da vlada uvjerenje kako su te biljke u obliku ljekovitih pripravaka i samsvojmajstor travarica posve bezopasne i isključivo korisne po naše zdravlje.
Glog je također veoma poznata magijska biljka - glogov kolac je ubojito oružje kojim su se od davnina ljudi branili od vampira. Istina, ni sa vampirima nemam baš nikakva iskustva. Možda se i tu nađe neki stručnjak da objasni odakle potječe ta praksa i koliko je efikasna...
Volim pisati o onom što znam i iskusila sam. Dakle, evo nešto dobro, iz prve ruke!
Kečap, recept:
Sastojci - 3 do 4 šalice gloginja (oko 500 gr); 3/4 šalice jabučnog octa i 1 šalica vode ; 2 žlice šećera (ili 1 puna žlica meda) - ovo uskladiti sa slatkoćom sirupa; 1 dcl voćnog sirupa od voća koje nema intenzivan miris, ali ima izraženu tamno crvenu boju (trnjina, višnja, kupina, bazga, rašeljka ili sl); grančica lesandre ili celera; 1 -2 karanfilića; mali komadić cimetove kore; čajna žličica soli i pola žličice papra za blagi kečap ili 8 kapi Hot Pepper sauce, ili po naški pola ljute feferone, za oštri, ljuti kečap.
Priprema - Gloginje zajedno sa grančicom lesandre ili celera, te klinčićem i cimetom lagano kuhati u mješavini vode i jabučnog octa dvadesetak minuta, tj dok im se kožica ne počne raspucavati. Nakon hlađenja, izvadimo grančicu lesandre odnosno celera, a skuhane gloginje propasiramo ili protisnemo kroz kuhinjsko cjedilo. Cilj je odvojiti (i baciti) koštice, začine i poneku zaostalu peteljku ili ostatke cvjetne čaške. U protisnutu masu treba dodati šećer, voćni sirup, sol i ono ljuto što ste izabrali. Vratiti na štednjak i kuhati još malo, dok se šećer posve ne rastvori, do gustoće sirupa. Ako umjesto šećera izaberete med, njega treba umiješati na kraju i ne prokuhavati ga, no tada je i trajnost kečapa nešto manja. Nakon hlađenja, kečap će se još malo sam zgusnuti, posebno ako gloginje nisu bile prezrele. Ne previše zrele gloginje imaju više pektina i divan su prirodni zgušnjivač. Isplati se skuhati veću količinu ovog kečapa i rastočiti ga u manje sterilizirane teglice, pa spremiti kao zimnicu.