Preskoči na glavni sadržaj

Hmelj, Humulus lupulus - Kvasac i ribarska pogača


Hmelj, Humulus lupulus, nije biljka moga kraja, ali je dobar izgovor za provesti vikend u prelijepom, zelenom, gostoljubivom i veselom Zagorju, kod dragih prijatelja.
Kvasac je tema u koju se bolje ne dirati jer zbog dužine objave ni najvjerniji pratitelji ZdraveTrave neće do kraja pročitati objavu.


Magija fermentacije je kriva za mnoge rasprave o zdravoj i nezdravoj hrani, pa čak i o čarobnjaštvu. Tako se dogodilo da se u nekim religijskim obredima isključivo koristi beskvasni kruh. To je i hostija. Protiv također fermentacijom napravljenog vina, te iste religije nemaju ništa,
Zbog lako dostupnog gotovog pekarskog kvasca, zapostavljena je izrada kvasca za kruh kod kuće. Kada iz radoznalosti ili nekog nepotkrijepljenog, tobože zdravog inata ipak odlučite napraviti domaći kvasac, otkriva vam se cijeli niz načina kako to postići. Otkrivenje su i različiti okusi i teksture kruha sa tim kvascima.




slika dolje, kvasac od hmelja u nastajanu, dan treći:


Nije domaći kvasac nikakva novost i nismo odmah Einsteini ako u jutro imamo njegovu frizuru.
Neću naširoko o sourdoughu, starterima, predkruhu, raznim brašnima i voćem kojim možemo napraviti kvasac, hranjenju domaćeg kvasca i detaljima postupaka za koje bi trebalo uzeti godišnji odmor ili biti u mirovini.
Kvasac od hmelja mi je bio izazov zbog gorkog okusa kruha, okusa koji se fantastično slaže sa maslinovim uljem i mnogim delicijama dalmatinske kuhinje. Tko ne voli taj izuzetno gorak okus, treba se uputiti u detalje hranjenja kvasca i razrjeđivanja osnovnih sastojaka. Ili, pametnije, lakše, brže i praktičnije - ostavit se ćoravog posla i uzeti pekarski kvasac iz najbliže trgovine.


Kvasac od hmelja i ribarska pogača, recept

Sastojci i priprema kvasca od hmelja - puna šalica suhih šišarki hmelja se kuha sa dvije šalice vode dok voda ne iskuha na pola, pa procijedi. Treba pustiti da se uvarak ohladi do sobne temperature, zatim se u njega umiješa pola čaše brašna i puna žlica šećera. U staklenki za zimnicu, pokrivenoj tanjurićem treba ostaviti ovu mješavinu dva, tri dana na miru dok se ne raspjeni i počne fino smrduckati. Gotovo.
Moguće je da ne uspije onima što su upotrijebili kloriranu vodu, čija kuhinja nema optimalnu temperaturu od nekih 25°C, te ako dođe do zagađenja smjese zbog kontaminacije tko zna čime sve ne. Dobro napravljen kvasac od hmelja se može čuvati u staklenki koju ćemo povremeno otvoriti zbog dotoka zraka, pa ponovo zatvoriti da se ne prolije kada se tegla prevrne u vratima hladnjaka.
Ako dugo stoji, morati će se prihranjivati novom količinom brašna i šećera, no to je način da dođemo do onog najboljeg okusa koji nam odgovara.
Ipak savjetujem uputiti se u metode hranjenja kvasca, ne bi li mu se ublažila gorčina.

Ribarska pogača sa kvascem od hmelja, recept

Sastojci za jednu pogaču promjera 30 cm:
Tijesto - 180 ml vode; 1 žlica maslinovog ulja; 0,5 male žlice soli; 320 gr glatkog brašna i 1 žlica kvasca od hmelja.
Nadjev - miješano ulje da pokrije dno teče, 1 kapula narezana na kockice; sitno narezana 2 pomidora (rajčice); papar prema ukusu, a sol veoma oprezno ili nikako, vrijesak ili origano; 10 fileta slanih srdela ili inćuna.

Priprema - Ja sam sve sastojke za tijesto navedenim redoslijedom stavila u aparat za kruh, program za tijesto i ostavila da se tijesto diže 2 sata.
Ručno rađeno tijesto je posve isti postupak pripreme kao za pizzu, no dizanje tijesta mora biti najmanje dva do tri sata na toplom. Još bolje, tijesto napraviti navečer i odgoditi pripremu za slijedeći dan.
Od tijesta razvaljati dva nejednaka koluta. Veći kolut staviti u tepsiju za pizzu, prekriti nadjevom i pokriti manjim kolutom. Prstima slijepiti obod pogače. Vilicom malo izbosti gornji kolut tijesta. Peći u pećnici na 200°C oko pola sata. Gotovu pogaču premazati maslinovim uljem i posuti svježim cvjetićima vrijeska ako ih imate. Nije neophodno, ali je fino.
Nadjev - Na ulju staklasto prepržiti kapulu, dodati pomidore i šufigati (pirjati) dok tekućina ne uvrije. Dodati vrijesak ili origano, te komadiće fileta slane ribe

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...