Hren, Armoracia rusticana lapatifolia je biljka koju najviše ljudi poznaje iz supermarketa. To je ono u obično maloj staklenki na kojoj piše "Hren, delikates od svježeg korijena hrena - oštar okus". Malim slovima, na drugoj strani teglice piše sastav: hren 75%, voda, šećer, suncokretovo ulje, alkoholni ocat, kuhinjska sol, mliječni proteini, regulator kiselosti, limunska kiselina, zgušnjivači: guar guma i ksantan guma, konzervans: natrijev bisulfit. Može sadržavati gorušicu. Ukupno suhe tvari min. 19%.
Samo kažem.
Ponekad ga koristim i ja.
Hren je zapravo česta samonikla biljka po vlažnijim terenima kontinentalnog dijela naše domovine. Vlažniji tereni, to su one livade čije rubove povremeno zasjenjuju listopadni grmovi ili poneko drvo, obale potoka i ostalih slatkovodnih tekućica i stajačica, bogato tlo bez dodanih hranjiva - zapravo sve ono što uz obalu mora ne postoji.
Molim sretnike koji žive u Istri i zaleđu Rijeke da ne komentiraju. Oni ne žive na karakterističnoj morskoj obali.
Sred proljeća, kada smo se izguštirali zimskog ljenčarenja i hrena iz teglica uz šunkicu, valjalo bi malo protegnuti noge i upoznati pravi, "divlji" hren u prirodi. U ovo doba, on je veliko iznenađenje. Prvi, mladi listovi što su tek provirili iz tla su duboko perasto izrezbareni, ni nalik onim kasnijima. Zapravo su sada najprepoznatljiviji.
U busenu koji viri iz tla ovi perasto izrezbareni listići su pomiješani sa jednako malim listovima cjelovitog ruba, izduženog ovalnog oblika špicastog vrha. Brzo, već za mjesec dana ti će buseni listića prijeći u fazu velikog, bujnog, izduženog širokog lišća čvrstih peteljki, skoro posve cjelovitog oboda i lopatičasto zaobljenih vrhova, a koje nadvisuje sve ostale "trave" na livadi. Čak ako se livada i kosi, hren će se prvi oporaviti i njegovi veliki listovi će biti vidljivi i izdaleka.
O okusu korijena hrena mislim da nema smisla pričati. Svi ga znamo.
Okus i miris listova će mnogima biti iznenađenje. To je blagi okus vrlo sličan okusu korijena, ljutkast kao što se i priliči biljkama iz porodice kupusnjača. Mogu se jesti sirovi ili kuhani, na sve načine kako inače priređujemo kelj. Sada su to sočni, mekani i vrlo ukusni listići koje je gotovo šteta kuhati. Za recept koji slijedi, ipak treba odvojiti stabljike i koristiti samo plojke tih mladih listova. Razlog je jednostavan - ne želimo cijeli ručak žvakati samo salatu. Neka glavno jelo bude za žvakanje, a salata je salata.
Priče o silnoj ljekovitosti hrena i nutritivnom bogatsvu neću komentirati. Ima tu istine, no to je namirnica koja se više upotrebljava kao začin. Veće i učestale količine konzumacije korijena hrena mogu imati pogubne posljedice. Listovi su bezopasni, čak ako od njih pripremite i varivo ili fini složenac.
Grah salata, recept
Sastojci - kuhani bijeli grah; proljetni listovi hrena; crvena kapula; maslinovo ulje; vinska kvasina (ili limunov sok); sol i papar.
Priprema - grah ocijediti iz konzerve 
; dodati na rebarca narezanu kapulu, ulje, kvasinu i papar.
; dodati na rebarca narezanu kapulu, ulje, kvasinu i papar.Listove hrena odvojiti od peteljki kao što čistimo listove špinata, povlačenjem peteljke prema gore. Plojke listova po potrebi narezati na veličinu zalogaja, posoliti i protrljati među dlanovima. Tako će lišće još više omekšati i dobiti tamnije zelenu boju.
Umiješati listove u ostatak salate i po potrebi, nakon kušanja, dosoliti.