Samo fetivi šetači prirodom znaju da hren kod nas raste samoniklo - i to u impozantnim količinama. Ostali ne znaju ni kako izgleda. Većina poznaje hren u tubama i malim staklenkama na policama trgovina. Dobar dio ljubitelja hrena zna kako izgleda korijen, no malo tko ga voli ribati ako baš nema posve začepljene sinuse.
Desno:Najranija faza razvoja listova hrena. Ovo nisu vrškovi sa desetak biljaka - to su izboji iz samo dva razgranata korijena divljeg, samoniklog hrena. Za razliku od hrena uzgojenog u vrtu, u dubokom hranjivima bogatom tlu, sađenog pod znalačkom kontrolom poljoprivrednika - na prirodnom staništu i bez ljudskog utjecaja na rast, hren je višegodišnja biljka čiji se korijen širi i grana pod zemljom.
Najmanje je onih što prepoznaju listove hrena u prirodi. Hren je majstor kamuflaže - kako raste i sazrijeva mijenja oblik listova. Ne računam one sretnike sa vrtovima - oni znaju sve. Miris ga odaje. Cijela biljka ima više ili manje jak miris po hrenu (a po čemu bi drugom!?) Uglavnom se koristi korijen, no i listovi su jestivi i mogu biti sirovi sastavni dio salata, ali i kuhani po svim receptima koji važe i za kelj. Kuhanjem listovi gube ljutinu, ostaje tek vrlo slabi miris. Kao i kelj, i listove hrena treba prethodno blanširati jer su inače gorki. Hren ima jako velike listove i ti najveći su već tvrdi i vlaknasti i nisu više za jelo. U srcu svakog busena nalaze se mladi, manji, mekani listovi. Na raspolaganju su nam od proljeća pa sve do kasne jeseni.
Hren i kobasice na žlicu (ili po narodski - cušpajz), recept
Sastojci za dvije porcije: 10 do 15 listova hrena (zavisi od veličine); 2 srednje velika krumpira; par kobasica; sol, malo masnoće i žlica brašna. Limun ili kiselo vrhnje za serviranje.
Priprema: Krumpir oguliti i izrezati na kockice, listovima hrena izvaditi čvrstu peteljku i nastavak žile koji se provlači duž sredine cijeloga lista (ako nismo našli baš one najmlađe, peraste listove); kobasice izrezati na kolutiće. U hladnu vodu pristaviti da se kuha krumpir. Kada voda provrije, dodati plojke listova hrena. Kuhati dok krumpir posve ne omekša. Procijediti i baciti tekućinu. Na vrlo malo masnoće prepržiti kolute kobasica dok ne dobiju lijepu boju i zamirišu. Kobasice će ispustiti svoju masnoću. Sada treba dodati pola žlice mekog brašna i još kratko pržiti dok brašno ne počne dobivati žućkastu boju. Po starinsku - to je zaprška na koju se danas zdravljebrižnici nabacuju drvljem i kamenjem, a othranila je brojne generacije naših zdravih i dugovječnih predaka. Ma da nije bilo zaprške - ne bi ni većine nas bilo! Na zapršku sa kobasicama sada treba doliti oko 3 do 4 dcl vode i dodati kuhani krumpir i lišće hrena. Još samo kratko kuhati da jelo dobije na gustoći. Posoliti prema ukusu, ne zaboraviti da je kobasica slana. Uz ovo fino varivo servirati kiselo vrhnje ili krišku limuna da si svako doda prema svom ukusu. I da bude još finije!
Desno:Najranija faza razvoja listova hrena. Ovo nisu vrškovi sa desetak biljaka - to su izboji iz samo dva razgranata korijena divljeg, samoniklog hrena. Za razliku od hrena uzgojenog u vrtu, u dubokom hranjivima bogatom tlu, sađenog pod znalačkom kontrolom poljoprivrednika - na prirodnom staništu i bez ljudskog utjecaja na rast, hren je višegodišnja biljka čiji se korijen širi i grana pod zemljom.
Najmanje je onih što prepoznaju listove hrena u prirodi. Hren je majstor kamuflaže - kako raste i sazrijeva mijenja oblik listova. Ne računam one sretnike sa vrtovima - oni znaju sve. Miris ga odaje. Cijela biljka ima više ili manje jak miris po hrenu (a po čemu bi drugom!?) Uglavnom se koristi korijen, no i listovi su jestivi i mogu biti sirovi sastavni dio salata, ali i kuhani po svim receptima koji važe i za kelj. Kuhanjem listovi gube ljutinu, ostaje tek vrlo slabi miris. Kao i kelj, i listove hrena treba prethodno blanširati jer su inače gorki. Hren ima jako velike listove i ti najveći su već tvrdi i vlaknasti i nisu više za jelo. U srcu svakog busena nalaze se mladi, manji, mekani listovi. Na raspolaganju su nam od proljeća pa sve do kasne jeseni.
Hren i kobasice na žlicu (ili po narodski - cušpajz), recept
Sastojci za dvije porcije: 10 do 15 listova hrena (zavisi od veličine); 2 srednje velika krumpira; par kobasica; sol, malo masnoće i žlica brašna. Limun ili kiselo vrhnje za serviranje.
Priprema: Krumpir oguliti i izrezati na kockice, listovima hrena izvaditi čvrstu peteljku i nastavak žile koji se provlači duž sredine cijeloga lista (ako nismo našli baš one najmlađe, peraste listove); kobasice izrezati na kolutiće. U hladnu vodu pristaviti da se kuha krumpir. Kada voda provrije, dodati plojke listova hrena. Kuhati dok krumpir posve ne omekša. Procijediti i baciti tekućinu. Na vrlo malo masnoće prepržiti kolute kobasica dok ne dobiju lijepu boju i zamirišu. Kobasice će ispustiti svoju masnoću. Sada treba dodati pola žlice mekog brašna i još kratko pržiti dok brašno ne počne dobivati žućkastu boju. Po starinsku - to je zaprška na koju se danas zdravljebrižnici nabacuju drvljem i kamenjem, a othranila je brojne generacije naših zdravih i dugovječnih predaka. Ma da nije bilo zaprške - ne bi ni većine nas bilo! Na zapršku sa kobasicama sada treba doliti oko 3 do 4 dcl vode i dodati kuhani krumpir i lišće hrena. Još samo kratko kuhati da jelo dobije na gustoći. Posoliti prema ukusu, ne zaboraviti da je kobasica slana. Uz ovo fino varivo servirati kiselo vrhnje ili krišku limuna da si svako doda prema svom ukusu. I da bude još finije!
