Preskoči na glavni sadržaj

Kiseli ruj, Rhus typhina - Sumak

 







Kiseli ruj, Rhus typhina je botanički bliski rođak našem mirisnom ruju, Rhus coriaria što prekriva velike površine uz obalu mora kao sastavni dio makije. Kiseli ruj je bogati i agresivni rođak iz Amerike. Ovaj se Amerikanac udomaćio kod nas kao i većina drugih biljnih stranaca - sami smo ga uvezli kao dekorativno ukrasno malo stablo, a on je iskoristio priliku i pobjegao iz parkova i okućnica, pa nemilosrdno osvaja teritorij. Unutrašnjost i kontinentalna klima mu čak i više odgovaraju, no nije rijedak ni uz obalu.
Kiseli ruj se razmnožava sjemenkama koje obilno producira, ali ni širenje korijenom nije mu strano.
Bliski istok je odavno prepoznao njegovu vrijednost, pa se začin sumak uglavnom vezuje uz tursku kuhinju. Sumak je zapravo mljeveni pa prosijan zreli plod kiselog ruja. Prevladava kiseli okus, gotovo identičan okusu soka limuna, a prednost mu je što je u prahu, ne tekućini. Druga važna karakteristika - to je sveprisutno stablo dostupno i onima koji nemaju limune pred kućom.
Nije to neka umjetno stvorena kiselina koju bi trebalo olako prezirati. Sumak važi za vrlo funkcionalan zdrav začin koji utječe na očuvanje pa i poboljšanje našeg zdravlja

Primjena ovog začina pokriva gotovo sve namirnice i jela u kojima inače primjenjujemo limun. I više. Od klasičnih marinada za meso, perad, ribu i plodove mora te povrće, do posipa po gotovim jelima - kuhanim ili svježim. U ove potonje svakako spadaju na prvom mjestu preljevi za salate, razni voćni napitci ili mliječne fermentirane prerađevine. Sumak je također dobar začin za umake i namaze.
Najjednostavnija primjena koju neće nitko više nikada zaboraviti je posipanje sumakom onih lijepo narezanih ploškica kapule koje obavezno dodajemo uz meso sa žara.


Još jednostavnije - rujonada, napitak. klip ili dva ruja močimo u vodi oko pola sata, pa zasladimo. Što se duže moči, to je okus intenzivniji.





Slika: mljevenje plodova kiselog ruja



Začin sumak je izvrstan sam, ali i u kombinacijama sa paprom, majčinom dušicom i mentama.



Sumak, recept

Sastojci - zreli "klipovi" plodova kiselog ruja:
Priprema - Ruj sazrijeva od kraja ljeta pa kroz jesen, a plodove zadržava na stablu gotovo kroz cijelu zimu. To je obično vlažan kišni period, pa je teško naći posve suhe plodove. Po potrebi, ove ubrane "klipove" treba prosušiti u dehidratoru ili samo pritvorenoj pećnici na niskoj temperaturi - ispod 50°C. Rukom treba otruniti bobice, kratko ih samljeti u sjeckalici ili blenderu (jer većina kuhinja više nema mužar), pa prosijati kroz žičano kuhinjsko cjedilo da odvojimo nerazbijene sjemenke i eventualno zaostale peteljke.
Dobiveni prah treba skladištiti u malim zatvorenim staklenkama, po mogućnosti na zaštićenom mjestu od sunčevog svjetla i vrućine. Uostalom kao i sve druge začine. Nije im mjesto iznad štednjaka, koliko god nam se takve police činile praktične za začin.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...