Ne znam ni jednu jestivu, ljekovitu samoniklu biljku koja je kroz povijest izazvala više interesa nego kopriva. Služila je u nevjerojatno puno uloga - od osnove za tkanine, preko liječenja i vradžbina, tretmana vlasišta, proljetnog čišćenja organizma, do hrane. Malo tko se nije okušao u pametovanju o koprivi. Uglavnom se to svodi na savjete drugima, ali i poneki naivac nasjedne sado-mazo preporukama za neke oblike liječenja. Naišla sam na primjer savjeta navodno poznatog i priznatog travara koji ozbiljno preporučuje da se cipele napune svježom koprivom i obuju. Time on liječi hladne noge. Sigurno ne svoje. Ne sumnjam u efikasnost lijeka. Markiz De Sade je barem neuvijeno opisao tretman koprivom u svrhu kažnjavanja grešnika. 
Desno: Tko zalije, njemu dvije! U mome suhom, bezvodnom raju kopriva se u kolovozu može naći samo ako je cijelo ljeto bila zalijevana. Usput, savjet: vrtlarske rukavice treba uvijek ostavljati na mjesto. Tako ćemo izbjeći bolne improvizacije prilikom branja koprive.
Beti poznajete. To je nevegetarijanski član domaćinstva koji se voli slikati.
Jedna od prastarih poslovica koja postoji i na njemačkom i na engleskom govornom području u posve istom smislu je - Neće grom u koprive. Uglavnom se to danas baš i ne povezuje sa pravim gromovima, više ima značenje neuvjerljivog optimizma bez realne podloge. Je li to uvijek bilo tako, ne znam... Toliko mnogo gluposti i praznovjerja mogu samo najbolji preživjeti. Ima još jedna poslovica primjenjiva na ovu biljku - Za dobrim se konjem prašina diže! Zahvaljujući bogatom nutritivnom sastavu kojeg naš metabolizam može gotovo u potpunosti iskoristiti, kopriva zaista zaslužuje svu tu pažnju koju milenijima izaziva. I bez moderne nauke, ljudi su instiktivno prepoznali njenu vrijednost. Istina, ponekad su i zabrazdili sa lošim posljedicama, no dobrobiti od ove biljke ipak su nadmoćno prevagnule u njenu korist. U kulinarstvu, možda je najpoznatija juha od koprive. U našim krajevima prave se često štrudla i pita zeljanica. Kopriva ima specifačan, nenametljiv okus i miris kojeg je jako lako zavoljeti. Šteta je ograničiti se samo na savijaču i juhu od koprive. Također, šteta je posegnuti za jakim začinima koji bi prikrili ili promijenili miris i okus jela od koprive.
Žličnjaci, recept
Sastojci - 300 gr vrhova stabljika sa listovima koprive; 500 gr krumpira; oko 250 gr brašna; 1 jaje; malo masnoće po izboru i sol.
Priprema - Koprivu preliti kipućom vodom, pa nakon 5 minuta dobro ocijediti i čim se malo ohladi, dodatno ižmikati i sitno nasjeckati. Krumpir skuhati u ljusci, oguliti i zgnječiti. Krumpiru dodati prvo pola količine brašna, jaje, malo masnoće, sol i koprivu, pa sve dobro izmiješati. Brašno treba postepeno dodavati dok ne dobijemo gusto tijesto. Zakuhati malo više blago posoljene vode u dovoljno velikoj posudi. Veća količina vode ima opravdanje u činjenici da joj neće brzo pasti temperatura kada ubacimo žličnjake i brzo će ponovo proključati. Pomoću dvije žlice oblikujemo žličnjake od pripremljenog tijesta i stavljamo ih kuhati. Vrlo brzo će knedle isplivati na površinu. To je znak da su skoro gotove. Još koji minut kuhanja i treba ih vaditi iz vode žičanom žlicom, šupljačom. Ove su knedle izvrstan prilog uz povrtne i mesne umake, a mogu biti i lagano samostalno jelo prelivene maslacem u kome se isprži malo kadulje. U vege varijanti, knedle se prave sa polubijelim brašnom, tip 850, pa ne treba jaje.
Desno: Tko zalije, njemu dvije! U mome suhom, bezvodnom raju kopriva se u kolovozu može naći samo ako je cijelo ljeto bila zalijevana. Usput, savjet: vrtlarske rukavice treba uvijek ostavljati na mjesto. Tako ćemo izbjeći bolne improvizacije prilikom branja koprive.
Beti poznajete. To je nevegetarijanski član domaćinstva koji se voli slikati.
Jedna od prastarih poslovica koja postoji i na njemačkom i na engleskom govornom području u posve istom smislu je - Neće grom u koprive. Uglavnom se to danas baš i ne povezuje sa pravim gromovima, više ima značenje neuvjerljivog optimizma bez realne podloge. Je li to uvijek bilo tako, ne znam... Toliko mnogo gluposti i praznovjerja mogu samo najbolji preživjeti. Ima još jedna poslovica primjenjiva na ovu biljku - Za dobrim se konjem prašina diže! Zahvaljujući bogatom nutritivnom sastavu kojeg naš metabolizam može gotovo u potpunosti iskoristiti, kopriva zaista zaslužuje svu tu pažnju koju milenijima izaziva. I bez moderne nauke, ljudi su instiktivno prepoznali njenu vrijednost. Istina, ponekad su i zabrazdili sa lošim posljedicama, no dobrobiti od ove biljke ipak su nadmoćno prevagnule u njenu korist. U kulinarstvu, možda je najpoznatija juha od koprive. U našim krajevima prave se često štrudla i pita zeljanica. Kopriva ima specifačan, nenametljiv okus i miris kojeg je jako lako zavoljeti. Šteta je ograničiti se samo na savijaču i juhu od koprive. Također, šteta je posegnuti za jakim začinima koji bi prikrili ili promijenili miris i okus jela od koprive.
Žličnjaci, recept
Sastojci - 300 gr vrhova stabljika sa listovima koprive; 500 gr krumpira; oko 250 gr brašna; 1 jaje; malo masnoće po izboru i sol.
