Preskoči na glavni sadržaj

Koromač, Foeniculum vulgare - Proljetni fažol

 

Ovo "vulgare" u botaničkom, stručnom nazivu koromača ne znači - prostački. To je česti pridjev u značenju običan, čest, što bi se reklo - prosječan, a to se kod nas kaže i normalan.
Divlji, samonikli koromač, Phoeniculum vulgare je jedini normalan koromač stanovnicima ruralnog dijela obale Jadrana. Toliko je cijenjen na ovom prostoru, da nam se trgovački lanci više i ne trude plasirati onaj vrtni, uzgojeni koromač u svojoj ponudi
Ma tko bi normalan kupio tu jadnu kvrgu što glumi koromač kada imamo svuda oko sebe samoniklog, divljeg, najmirisnijeg pravog koromača?!
Dvije najčešće samouvjerene oštre kritike na moja pisanja o koromaču odnose se na naziv i tvrdnju o staništu.
Koromač, kao i sve druge samonikle jestive biljke što ih po tradiciji stoljećima jedemo ima različite narodne nazive, zavisi od regije u kojoj govornici žive. Da ne spominjem sve ostale nazive – koromač ili komorač su ravnopravni nazivi.
Istina je da se kroz literaturu o povrtnicama (ne „divljem“ samoniklom bilju) forsira naziv komorač – no to je češće u upotrebi kada se govori o povrtnici, kultiviranom koromaču, onom sa razvijenom „kvrgom“, zapravo zadebljalim bazama listova. To je povezano sa vrlo čestim tvrdnjama u komentarima kako i u unutrašnjosti ima koromača samo se, eto, zove komorač. Je, ima, ali ne ovoga kojeg spominjem u ZdravojTravi. Taj o kojem pričaju vrtlari iz unutrašnjosti i kupci po supermarketima nije ista biljka kao divlji koromač. To je povrtnica sa ozbiljnom krizom identiteta – i dalje se zove koromač, no izgleda poprilično drugačije, miris i okus su manje intenzivni, izgubili snagu u "popravljanju" prirode s ciljem da dobijemo mekše i veće povrće.
Imamo razumijevanja prema neznanju prijatelja iz unutrašnjosti koji mladi, „divlji“ proljetni koromač nisu nikada ni vidjeli. A kako da ga i vide kada nas posjećuju samo preko žarkog ljeta? Što bliže plaži stanujemo, to smo zanimljiviji. Mi, ne koromač.
Sve mi se čini da je sasvim u redu otpisati takve "prijatelje" koji nikada nisu vidjeli mladi koromač, a ni nas obučene i obuvene.
Ma ne bi nas ni prepoznali ako nismo u kupaćem kostimu i japankama! Tada je i koromač neprepoznatljiv. To je visoka, često i preko 2 metra biljka što ljeti raskošno cvate štitastim žutim cvatom, Ovim paperjastim zelenim nježnim listićima ljeti jedva da ima traga. Samo miris je isti. Intenzivan miris Bronhi bombona.
Dalmatinska ruralna svakodnevna kuhinja nije maštovita. Koristi ono što ima na dohvat ruke, na najjednostavniji mogući način.
Proljetni fažol (grah) je jelo obavezno u ožujku. Strpate sve u lonac, nalijete vodom i dok par puta zveknete motikom po kamenjaru sadeći krumpir, fažol je kuhan.
To je jelo koje se dijeli samo sa pravim prijateljima - onima što nas posjećuju i izvan turističke sezone.

Proljetni fažol, recept

Sastojci - 250 gr graha; dobra pregršt mladog koromača; 2 mrkve; 2 režnja češnjaka; komad masne svinjetine sušene na dimu. Sol i papar.



Priprema - Grah namočiti dan ranije. Skuhati ga kratko u prvoj vodi, pa ocijediti i naliti drugom, toplom vodom. Te druge vode mora biti više nego što mislite da je potrebno.
Dodati narezano suho meso, grubo narezan češnjak, kolutiće mrkve i hrpu narezanog mladog koromača.
Zabaviti se oko sat, sat i pol nekim poštenim poslom.
Ne možete zaboraviti na kuhanje - miris koji se širi iz lonca nepogrešivo će vas podsjetiti koji vas užitak čeka.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...