Pravi je čas za napomenu da prava, kulinarska lavanda Lavandula angustifolia i hibrid lavandin nemaju isto djelovanje. Obje su to korisne, vrlo mirisne biljke. Hvarska lavanda je lavandin, naziva se još i budrovka. Da ne zastranim u preveliku širinu, to je naša najčešća lavanda koju ima gotovo svako dvorište uz jadransku obalu. Razmnožava se isključivo zakorijenjenim reznicama ili položenicama. Ne stvara klijavo sjeme kao prava lavanda. Prilagođena je klimi obale (šire riječko područje je i opet izuzetak), nedostatku vlage i siromašnom tlu. Lavandini su jači, viši, razgranatiji i otporniji od prave lavande Lavandule angustifolie što je dugo nosila stručni botanički naziv officinalis. Osim rastom i habitusom grma, ove se lavande razlikuju i mirisom i djelovanjem.
Priča o tome da se lavandin ne može koristiti u kulinarstvu zbog komponente mirisa kamfora ne drži vodu. Lavandin je čak i bolji u slanim jelima, uz meso i ribu. Koriste se listovi ubrani u bilo koje godišnje doba. Cvjetići se često koriste i u slasticama.
Prava lavanda ima slatkasti miris i prikladnija je za slastice. Osim vrlo ugodnog mirisnog, začinskog, ima i skrivene adute umirujućeg djelovanja, naročito protiv nesanice, nemirnih snova i popravljanja odnosa u obitelji čiji se članovi mrzovoljno bude i nitko ni sa kim ne razgovara prvi budni sat.
Ako vam je nedostupan živi grm prave lavande, nemojte zaboraviti na vrećice čaja od lavande koje se mogu puno lakše nabaviti u - kako se kaže, bolje opskrbljenim trgovinama. U tim vrećicama je suhi cvat lavande, no ako raspolažemo živim grmom prave lavande, ne moramo čekati da procvate. Vršne grančice sa par listova su možda čak i bolje za aromatiziranje slastica.
Osim po mirisu i habitusu grma, ove ćemo dvije kod nas najčešće lavande razlikovati i ako pažljivo osmotrimo cvjetnu grančicu. Lavandin je nešto jači, no uočljivija je razlika to što se gotovo obavezno svaka cvjetna stapka rašljasto grana niže od glavnog vršnog cvjetnog klasa i tvori još dva, ponekad i više, nešto manja ali jednako mirisna i lijepa klasa.
Prava lavanda se vrlo rijetko grana, njezin klasasti cvat većinom solira na vrhu cvjetne stapke.
Sastojci - 1,5 šalica šećera, 0,5 šalice vode; 200 gr vrhnja za šlag; mala grančica lavande (vršak od 6 - 7 cm); 100 gr maslaca; 1 mala žličica soli.
Pripremiti malu tepsiju dna pokrivenog papirom za pečenje.
Priprema - Vrhnje, lavandu, maslac i sol zakuhati do ključanja, smanjiti plamen pa potiho kuhati još par minuta. Odložiti sa strane.
U posudu debelog dna staviti šećer i vodu, pa na srednjoj temperaturi, bez miješanja, kuhati do jantarne boje.
Iz vrhnja izvaditi grančicu lavande. Još uvijek vrućim vrhnjem zaliti u više navrata karamel. Svaki puta pričekati da se smjesa malo stiša.
Uz povremeno miješanje kuhati karamel još desetak minuta, do gustoće pudinga.
Tepsiju obloženu papirom za pečenje staviti na dasku, pa uliti vrući karamel.
Sve ostaviti preko noći da se polako hladi i učvrsti, na sobnoj temperaturi.
Noć je najbolja zato što spavamo, pa nismo u iskušenju svako malo liznuti, tobože radi probe da li se karamel stisnuo.
Ujutro prevrnuti tepsiju na plastičnu daščicu, skinuti papir sa karamela i rezati ga prvo na prutiće, zatim na kockice
