Preskoči na glavni sadržaj

Lipa, Tilia, - Hej, Slaveni!

 

Lipa Tilia platyphyllos ili T.cordata  (krupnolisna ili sitnolisna) je navodno bila sveto drvo Slavena dok su još bili samo Slaveni a ne razni slavenski narodi raseljeni kojekuda po svijetu, posvađani politikama, religijama, različitim a ipak sličnim jezicima, čangrizavi i cjepidlake oko nevidljivih ali politički "strašno važnih" granica.
Bilo je to sveto drvo koje je čuvalo ljubav i bračnu slogu, rekla bih slogu uopće - s obzirom da nas između ostaloga čaj od cvijeta lipe čuva i od posljedica kroničnih stresova.
Još uvijek poneko popije čaj od cvijeta lipe, no druge aspekte jestivosti dijelova ovog drveta smo odavno zaboravili. Žive ta znanja tek u nekom blijedom atavističkom sjećanju, kao i naše zajedničko porijeklo, ponegdje predstavlja kuriozitet kao i sloga.
Kalendarski mjesec lipanj podsjeti poneke slavenske narode na štovanje vremena kada lipa cvate. Ni tu baš nismo posve složni - nekima je lipanj šesti, nekima sedmi mjesec.
Ne navijam baš za obnavljanja štovanja svetosti ovog drveta, ali poštovanje svakako zaslužuje.
Osim ljekovitog hlada vrućih ljetnih dana, složnog zujanja rojeva pčelica i drugih zujalica u vrijeme cvatnje, skrovitih skloništa jatima ptica, izvrsnog zaklona od buke i zagađenja drvoreda duž prometnih ulica i užitka gledanja skladne, guste i visoke, skoro kuglaste krošnje, lipa nam pruža i mnoge vrlo njami blagodati. Čajeve ću preskočiti jer je to jednostavno preopširna tema za samo jednu objavu.

Jestivo je mlado lišće - sirovo, kuhano ili (oh, divote!) kao omoti za sarmice začinjene koprom.
Mladi pupoljci prije nego se cvijet otvori su prefine mirisne kandirane mrvice koje ćemo koristiti na sve načine, pa i mnogo više, kao i grožđice - u kolačima, preljevima preko sladoleda, krema ili jednostavno u jogurtu...
A mladi, kuglasti nezreli plod veličine sitnog graška može se također kandirati, kiseliti ili soliti, ali i kuhati na više načina nego što ih znamo sa graškom.
Važno je samo ubrati ga u pravo vrijeme, dok je još zelen i mekan. To se lako provjeri tako da ga pregrizemo. Očišćene plodove možemo i zamrznuti pa sačuvati za neku drugu blistavu inspiraciju ili napraviti prema današnjem, dobro provjerenom receptu.


Hej, Slaveni - prilog koji se slaže gotovo sa svime, recept

Sastojci - 1 puna šalica mladih, nezrelih plodova lipe očišćenih od peteljki; 1 veća kapula; 1 veći pomidor; 1 paprika ; feferona prema ukusu; pola šalice riže; 1,5 šalica vode; malo ulja i sol prema ukusu.

Priprema - na hladno ulje staviti sitno narezanu kapulu i plodove lipe , pa uz povremeno dodavanje po vrlo malo vode pirjati dok kapula ne postane staklasta a lipa mekana.
Dodati narezanu papriku, feferonu i sitno narezan pomidor, pa dalje pirjati dok se narezana kora pomidora ne počne odvajati od pulpe, kao kada kuhamo sataraš.
10 - 15 minuta pred kraj kuhanja dodamo rižu i vodu, pa nastavimo kuhati uz povremeno miješanje dok riža skoro ne popije svu vodu. Sada jelo izmaknemo sa štednjaka, poklopimo i ostavimo da odmara neko kratko vrijeme koliko nam treba da završimo ostalo, postavimo stol, dozovemo klince iz dvorišta ili jednostavno provjerimo tko nam je sve lajkao zadnju objavu na fejsu

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...