Ljepljiva broćika, krpiguz. priljepača, prilipak, prikrp, hvatavac, pupčac, lepuša - sve su to narodni nazivi za lijepu, samoniklu jestivu biljku posvudušu iz velike botaničke obitelji broćevki, Rubiaceae.
To je velika familija koja obohvata oko 400 rodova unutar kojih ima više od 5000 vrsta što zeljastih, što drvenastih biljaka. Većina ih nastanjuje trope.
Jedna od svjetski poznatih broćevki što je pokupila gotovo svu obiteljsku slavu je i kava.
Kod nas su samo zeljaste broćevke prepoznatljivog oblika listova organiziranih u pršljenove duž četverobridaste stabljike, sitnih, neuglednih cvjetića. Među poznatije svakako spada ivanjsko cvijeće, Galium verum, ali nije jestivo. Poznato je među gurmanima jer je sposobno zgrušati mlijeko i tako učestvovati u stvaranju posebne vrsta sira.
Još jedna kod nas nešto bolje poznata broćevka je mirisna lazarkinja. valjuga, Asperula odorata čija su stanište vlažnija, bogatija tla uglavnom bukovih šuma. Ne jedemo ju svježu, nego sušenu. Sušenje treba obaviti brzo, uz često preokretanje, jer inače pocrni i mo'š ju baciti. Suha lazarkinja dobro čuva aromu i uglavnom služi kao začin za slatka jela, kolače, pudinge, voćne salate, ali i za "majsko vino" i aromatiziranje čuvene poljske votke, Žubrovke.
Najzad, krpiguz, ljepljiva broćika, Galium aparine. Neću puno o njoj, već jesam. Koga zanima opis i njene nestašne, umjetničke mogućnosti - recept je upisati naziv biljke u tražilicu ZdraveTrave. Tamo je bogata arhiva raznoraznih podataka o toj korisnoj jestivoj ljepotici.
Ova broćika nema izražen miris a ni okus, te je idealna zeljasta biljka za jako puno slanih ili slatkih jela, pa i zelenih sokova kojih se sjetimo svakog proljeća ne bismo li isprali grijehe zimskih prejedanja .
U slatkim jelima, na primjer u receptu koji slijedi, ljepljiva broćika doprinosi egzotičnosti boje, bogatstvu vlakana u klasičnim kolačima kojima oni vječni prigovarači zamjeraju upravo taj nedostatak bijelog pšeničnog brašna, zatim ukupnom nutritivnom sastavu buhtli.
Znam da će se pojaviti i komentari tipa - to je jaaakooo zdrava trava,...
Istina je da se prilipača koristi odavno u narodnoj medicini, homeopatiji i modernoj fitoterapiji.
Ipak, ovo je isključivo kulinarska objava i neumjesno je za trpezom, uz fine kolače voditi razgovor o raznoraznim simptomima koje ova biljka liječi ili samo ublažava.
Malo smo oguglali (svaka sličnost sa riječi Google je namjerna), na nepristojne i degutantne razgovore za stolom jer često ne gasimo tv za vrijeme objeda. Ručak je vrijeme kada na televuziji ima najviše reklama za liječenje i sprječavanje proljeva, kožnih bolesti, svrbeža analnog i vaginalnog područja, sprječavanju nadutosti uz karakteristične zvukove pobunjenih crijeva, zadahu iz usta i t.d., da ne nastavljam. Samo uključite televiziju u vrijeme ručka i sve će biti jasno.
A onda se žalimo zbog pokvarenog raspoloženja, probavnih smetnji, nedostatka uživanja u finoj hrani, ukratko - izostanku pristojnosti i kulture stola.
Krpiguz buhtle, recept
Sastojci - pregršt ljepljive broćike formirane u kompaktnu kuglu; 1,5 dcl mlijeka; 1 žlica šećera; 1 žličica suhog kvasca ili 2 dkg svježeg; 300 gr brašna; 1 žumanjak; sol; vanilin šećer; još 5 dkg rastaljenog maslaca za mazanje; 10 dkg marmelade koju volite i imate u kući; sitni šećer za posipanje gotovog kolača.
Priprema - Sitnije narezanu broćiku fino samljeti sa mlakim mlijekom u blenderu, pa dodati kvasac i šećer i pustiti da se raspjeni.
Od brašna, žumanjka, malo soli, mekanog maslaca, vanilin šećera i gotove pjenice umijesiti glatko tijesto koje se više ne lijepi za ruke niti za radnu podlogu, pa pokriveno ostaviti da se diže oko 1 sat.
Lakše je ako imate aparat za pečenje kruha. Sve sastojke ubacimo u njega, uključimo na program "tijesto za pizzu", pa kada aparat zazviždi, izvadimo tijesto i nastavimo kako je dalje opisano.
Volumenom udvostručeno tijesto premjestimo na pobrašnjenu radnu podlogu, razvaljamo oko 0,5 cm tanko, režemo kvadrate i po sredini svakog kvadrata treba staviti po malo marmelade.
Preostaje još taj kvadrat tijesta oblikovati u kako god znamo kuglu unutar koje je zatvorena marmelada, te kugle treba dobro uvaljati u rastaljeni maslac, pa slagati u tepsiju.
Formirane buhtle još malo pustimo da predahnu i još jednom se podignu negdje na umjereno toplom - taman dok se pećnica primjereno zagrije.
Peći u pećnici zagrijanoj na 200°C oko pola sata ili dok površina kolača ne dobije boju jantara, a buhtle se počnu osamostaljivati - vidi se diskretno odvajanje kolača od ruba tepsije.
Gotove buhtle treba još u tepsiji poprašiti šećerom u prahu.
Isključiti televiziju!