Preskoči na glavni sadržaj

Lovor, Laurus nobilis - Lepeze sa lovorom

 

Jeste li znali?!
"Zanimljivosti o lovoru, Laurus nobilis:- U staroj Grčkoj povezuju ga s Apolonom, grčkim bogom proročanstva, poezije i izlječenja koji je nosio lovorovo lišće na glavi u spomen na neuzvraćenu ljubav nimfe Dafne. Dafne se pretvorila u lovorovo stablo da bi izbjegla Apolonovo udvaranje. - Apolonov hram imao je krov napravljen od lovorovih listova koji su, prije svega, imali ulogu da štite od bolesti, uroka i gromova. Lišće lovora „prinosilo se“ i Apolonovom sinu Eskulapu, jer se smatralo jakim antiseptikom i zaštitnikom od bolesti. - Lovorov vijenac koji se dodjeljivao pobjednicima Olimpijskih igara potekao je od Pitijskih igara, starogrčkih natjecanja i svečanosti koje su se održavale u Apolonovu čast 586 g. pr. Krista. - Starogrčke proročice iz Delfa proricale su budućnost žvačući listove lovora. Kasnije se preporučivalo spavati s lovorovim listom ispod jastuka kako bi se predvidjela budućnost.         - Poznati srednjovjekovni pjesnik i filozof Dante Alighieri često je slikan s lovorovim vijencem na glavi. - U srednjem vijeku smatrali su ga drvom koje štiti od uroka i vještica. U drevnom Rimu pobjednike su dočekivali s lovorovim vijencem na glavi. - Rimski carevi lovorov su vijenac koristili kao simbol trijumfa i besmrtnosti. - Rimljani su ga nosili i oko hramova, na njemu su spavali i mislili da se na taj način štite od opasnosti, naročito groma. Tako je za vrijeme grmljavine lovorov vijenac na glavi nosio i car Tiberije. - Grčki imperator Klaudije za vrijeme dok je carstvom harala kuga preselio se u Lurentium poznat po lovorovim šumama vjerujući da isparavanje lovora sprječava širenje zaraze. - U Indiji su slava, moć i žrtvovanje lovora simbolizirani u kultu boga Shive što se smatra muževnom i nebeskom moći, znakom pravde i više ljubavi. Kao što sunce kao Božje oko sve vidi i ljudima omogućava da vide, tako i lovor otkriva sve ono što je skriveno.

- Tijekom stoljeća lovor je zadržao tragove svoje slave štiteći od zlih sila tame i nesretne sudbine. - „Štakori ugibaju od njegovog dodira“, tvrdi Liebalut u 16. stoljeću. - Pucketanje lovorovih listova u plamenu odavno je smatrano sretnim znakom, ponekad i znakom uspješne žetve. - Karlo Veliki donio je 812. naredbu kojom se lovor mora obvezno saditi u vrtovima. - Rimski gurman Apicius smatrao je ovu ljekovitu biljku iznimnim začinom. - U nekim krajevima naše zemlje badnjaci se i danas kite lovorovim grančicama. - Lovor je nisko mediteransko drvo ili grm podrijetlom iz Male Azije. Otuda se proširio po cijelom Sredozemlju. Kod nas raste u Istri, Dalmaciji, a ponegdje i na kontinentu. Po mišljenjima mnogih najljepše lovorove šume rastu kod nas na Liburniji, okolici Lovrana i Opatije. - Lovran je po lovoru i dobio ime, ali i Lovorno, malo mjesto kraj Konavala u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Listovi su jajasto-lancetastog oblika, zašiljeni na vrhu te gorkog okusa. Muški su cvjetovi sitni i zeleni, no u skupinama djeluju raskošno, a ženski neugledni. Plod je bobica. Lovor je ponajprije aromatska biljka, ali i ljekovita te začinska. Ugodni miris listova potječe od eteričnog ulja koje sadrži i do 50 posto cineola. Dobiveno ulje žućkasto je zelene boje, koristi se u ljekovite svrhe. Njime se liječe reumatska oboljenja, gljivična oboljenja, čisti limfne sustave, kod proširenih vena i sl. - Lovorov list u hrani pomaže kod probave, a iscijeđeno ulje iz svježih plodova koristi se za liječenje kožnih osipa, tumora i bolnih mišića, pospješuje cirkulaciju i uspješno dezinficira. U primorskim krajevima lišće se upotrebljava prigodom konzerviranja i oblaganja suhog voća. Kao začin u jela poput juha, variva, marinada i tamnih umaka stavljaju se suhi lovorovi listovi. - Neke mediteranske zemlje (Italija, Grčka, Španjolska) ostvaruju izvozom lovorovog lista znatne devizne prihode. I kod nas u Dalmaciji lovor se proizvodi kao začin namijenjen širem tržištu. - Po lovoru su imena dobili i ljudi poput Lovorko, Lovro, Lovorka, Lovrenac, Lora, Loreta, Lara, Dafne, Laura i sl. Osim što raste samoniklo, ovu prelijepu biljku može se uzgojiti i u vlastitom vrtu, kao zasebnu biljku ili kao živicu. Voli sunčan položaj zaštićen od vjetra te bogato i vlažno tlo. U mnogim zemljama i danas je lovor simbol akademskog postignuća pa se mnogi uspjesi nagrađuju lovorovim vijencem. Postoji i uzrečica vezana uz ovu biljku koja se danas dosta koristi; „počivati na lovorikama“, što znači da se nečiji neuspjeh želi opravdati ranijim uspjesima." Autor ovog teksta je Ivan Medved, objavljeno 17. 9. 2016. u Agroportalu - odabrala ZdravaTrava :) 
Lepeze sa lovorom, recept
Sastojci - oko 1 kg manjih krumpira; listova lovora koliko i gomolja krumpira; oko 200 gr pancete, malo ulja. 
Priprema - krumpir oguliti, postaviti između drški dvije kuhače kao graničnike i zarezivati na tanke ploške - ne do kraja. Pancetu narezati veoma tanko i na male komade, tako da stanu u urez u krumpiru. Krumpir puniti između ploški komadićima pancete, a u jedan od ureza staviti list lovora.
Ukoliko namjeravate peći lepeze u pećnici, treba ih malo nauljiti i poslagati na lim za pečenje zarezima prema gore. Peći na oko 180 - 200°C otprilike 50 minuta - zavisi od pećnice i veličine krumpira. Jednako dobro će biti i ako krumpire pečemo u dubokoj tavi sa poklopcem. Treba peći na umjerenoj temperaturi, na vrlo malo masnoće, poklopljeno. Pred kraj otklopiti, prevrnuti krumpire i zapeći da dobiju boju. Ovo je jedno od jela koje se može vrlo uspješno napraviti i na izletu, negdje u prirodi. Namirnice nisu lako pokvarljive, a popunjene lepeze se mogu nabosti na ražnjiće ili omotati pek papirom pa obložiti glinom. Nauljene i napunjene lepeze od krumpira mogu se peći u vrućem pepelu omotane prvo papirom za pečenje, pa onda i aluminijskom folijom. Kako god - ovo će biti nezaboravan gurmanski doživljaj.
Podijeljeno s publikom Javno

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...