Jeste li znali?!
"Zanimljivosti o lovoru, Laurus nobilis:- U staroj Grčkoj povezuju ga s Apolonom, grčkim bogom proročanstva, poezije i izlječenja koji je nosio lovorovo lišće na glavi u spomen na neuzvraćenu ljubav nimfe Dafne. Dafne se pretvorila u lovorovo stablo da bi izbjegla Apolonovo udvaranje. - Apolonov hram imao je krov napravljen od lovorovih listova koji su, prije svega, imali ulogu da štite od bolesti, uroka i gromova. Lišće lovora „prinosilo se“ i Apolonovom sinu Eskulapu, jer se smatralo jakim antiseptikom i zaštitnikom od bolesti. - Lovorov vijenac koji se dodjeljivao pobjednicima Olimpijskih igara potekao je od Pitijskih igara, starogrčkih natjecanja i svečanosti koje su se održavale u Apolonovu čast 586 g. pr. Krista. - Starogrčke proročice iz Delfa proricale su budućnost žvačući listove lovora. Kasnije se preporučivalo spavati s lovorovim listom ispod jastuka kako bi se predvidjela budućnost. - Poznati srednjovjekovni pjesnik i filozof Dante Alighieri često je slikan s lovorovim vijencem na glavi. - U srednjem vijeku smatrali su ga drvom koje štiti od uroka i vještica. U drevnom Rimu pobjednike su dočekivali s lovorovim vijencem na glavi. - Rimski carevi lovorov su vijenac koristili kao simbol trijumfa i besmrtnosti. - Rimljani su ga nosili i oko hramova, na njemu su spavali i mislili da se na taj način štite od opasnosti, naročito groma. Tako je za vrijeme grmljavine lovorov vijenac na glavi nosio i car Tiberije. - Grčki imperator Klaudije za vrijeme dok je carstvom harala kuga preselio se u Lurentium poznat po lovorovim šumama vjerujući da isparavanje lovora sprječava širenje zaraze. - U Indiji su slava, moć i žrtvovanje lovora simbolizirani u kultu boga Shive što se smatra muževnom i nebeskom moći, znakom pravde i više ljubavi. Kao što sunce kao Božje oko sve vidi i ljudima omogućava da vide, tako i lovor otkriva sve ono što je skriveno.
- Tijekom stoljeća lovor je zadržao tragove svoje slave štiteći od zlih sila tame i nesretne sudbine. - „Štakori ugibaju od njegovog dodira“, tvrdi Liebalut u 16. stoljeću. - Pucketanje lovorovih listova u plamenu odavno je smatrano sretnim znakom, ponekad i znakom uspješne žetve. - Karlo Veliki donio je 812. naredbu kojom se lovor mora obvezno saditi u vrtovima. - Rimski gurman Apicius smatrao je ovu ljekovitu biljku iznimnim začinom. - U nekim krajevima naše zemlje badnjaci se i danas kite lovorovim grančicama. - Lovor je nisko mediteransko drvo ili grm podrijetlom iz Male Azije. Otuda se proširio po cijelom Sredozemlju. Kod nas raste u Istri, Dalmaciji, a ponegdje i na kontinentu. Po mišljenjima mnogih najljepše lovorove šume rastu kod nas na Liburniji, okolici Lovrana i Opatije. - Lovran je po lovoru i dobio ime, ali i Lovorno, malo mjesto kraj Konavala u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Listovi su jajasto-lancetastog oblika, zašiljeni na vrhu te gorkog okusa. Muški su cvjetovi sitni i zeleni, no u skupinama djeluju raskošno, a ženski neugledni. Plod je bobica. Lovor je ponajprije aromatska biljka, ali i ljekovita te začinska. Ugodni miris listova potječe od eteričnog ulja koje sadrži i do 50 posto cineola. Dobiveno ulje žućkasto je zelene boje, koristi se u ljekovite svrhe. Njime se liječe reumatska oboljenja, gljivična oboljenja, čisti limfne sustave, kod proširenih vena i sl. - Lovorov list u hrani pomaže kod probave, a iscijeđeno ulje iz svježih plodova koristi se za liječenje kožnih osipa, tumora i bolnih mišića, pospješuje cirkulaciju i uspješno dezinficira. U primorskim krajevima lišće se upotrebljava prigodom konzerviranja i oblaganja suhog voća. Kao začin u jela poput juha, variva, marinada i tamnih umaka stavljaju se suhi lovorovi listovi. - Neke mediteranske zemlje (Italija, Grčka, Španjolska) ostvaruju izvozom lovorovog lista znatne devizne prihode. I kod nas u Dalmaciji lovor se proizvodi kao začin namijenjen širem tržištu. - Po lovoru su imena dobili i ljudi poput Lovorko, Lovro, Lovorka, Lovrenac, Lora, Loreta, Lara, Dafne, Laura i sl. Osim što raste samoniklo, ovu prelijepu biljku može se uzgojiti i u vlastitom vrtu, kao zasebnu biljku ili kao živicu. Voli sunčan položaj zaštićen od vjetra te bogato i vlažno tlo. U mnogim zemljama i danas je lovor simbol akademskog postignuća pa se mnogi uspjesi nagrađuju lovorovim vijencem. Postoji i uzrečica vezana uz ovu biljku koja se danas dosta koristi; „počivati na lovorikama“, što znači da se nečiji neuspjeh želi opravdati ranijim uspjesima." Autor ovog teksta je Ivan Medved, objavljeno 17. 9. 2016. u Agroportalu - odabrala ZdravaTrava :)
Lepeze sa lovorom, recept
Sastojci - oko 1 kg manjih krumpira; listova lovora koliko i gomolja krumpira; oko 200 gr pancete, malo ulja.
Priprema - krumpir oguliti, postaviti između drški dvije kuhače kao graničnike i zarezivati na tanke ploške - ne do kraja. Pancetu narezati veoma tanko i na male komade, tako da stanu u urez u krumpiru. Krumpir puniti između ploški komadićima pancete, a u jedan od ureza staviti list lovora.Ukoliko namjeravate peći lepeze u pećnici, treba ih malo nauljiti i poslagati na lim za pečenje zarezima prema gore. Peći na oko 180 - 200°C otprilike 50 minuta - zavisi od pećnice i veličine krumpira. Jednako dobro će biti i ako krumpire pečemo u dubokoj tavi sa poklopcem. Treba peći na umjerenoj temperaturi, na vrlo malo masnoće, poklopljeno. Pred kraj otklopiti, prevrnuti krumpire i zapeći da dobiju boju. Ovo je jedno od jela koje se može vrlo uspješno napraviti i na izletu, negdje u prirodi. Namirnice nisu lako pokvarljive, a popunjene lepeze se mogu nabosti na ražnjiće ili omotati pek papirom pa obložiti glinom. Nauljene i napunjene lepeze od krumpira mogu se peći u vrućem pepelu omotane prvo papirom za pečenje, pa onda i aluminijskom folijom. Kako god - ovo će biti nezaboravan gurmanski doživljaj.
"Zanimljivosti o lovoru, Laurus nobilis:- U staroj Grčkoj povezuju ga s Apolonom, grčkim bogom proročanstva, poezije i izlječenja koji je nosio lovorovo lišće na glavi u spomen na neuzvraćenu ljubav nimfe Dafne. Dafne se pretvorila u lovorovo stablo da bi izbjegla Apolonovo udvaranje. - Apolonov hram imao je krov napravljen od lovorovih listova koji su, prije svega, imali ulogu da štite od bolesti, uroka i gromova. Lišće lovora „prinosilo se“ i Apolonovom sinu Eskulapu, jer se smatralo jakim antiseptikom i zaštitnikom od bolesti. - Lovorov vijenac koji se dodjeljivao pobjednicima Olimpijskih igara potekao je od Pitijskih igara, starogrčkih natjecanja i svečanosti koje su se održavale u Apolonovu čast 586 g. pr. Krista. - Starogrčke proročice iz Delfa proricale su budućnost žvačući listove lovora. Kasnije se preporučivalo spavati s lovorovim listom ispod jastuka kako bi se predvidjela budućnost. - Poznati srednjovjekovni pjesnik i filozof Dante Alighieri često je slikan s lovorovim vijencem na glavi. - U srednjem vijeku smatrali su ga drvom koje štiti od uroka i vještica. U drevnom Rimu pobjednike su dočekivali s lovorovim vijencem na glavi. - Rimski carevi lovorov su vijenac koristili kao simbol trijumfa i besmrtnosti. - Rimljani su ga nosili i oko hramova, na njemu su spavali i mislili da se na taj način štite od opasnosti, naročito groma. Tako je za vrijeme grmljavine lovorov vijenac na glavi nosio i car Tiberije. - Grčki imperator Klaudije za vrijeme dok je carstvom harala kuga preselio se u Lurentium poznat po lovorovim šumama vjerujući da isparavanje lovora sprječava širenje zaraze. - U Indiji su slava, moć i žrtvovanje lovora simbolizirani u kultu boga Shive što se smatra muževnom i nebeskom moći, znakom pravde i više ljubavi. Kao što sunce kao Božje oko sve vidi i ljudima omogućava da vide, tako i lovor otkriva sve ono što je skriveno.
- Tijekom stoljeća lovor je zadržao tragove svoje slave štiteći od zlih sila tame i nesretne sudbine. - „Štakori ugibaju od njegovog dodira“, tvrdi Liebalut u 16. stoljeću. - Pucketanje lovorovih listova u plamenu odavno je smatrano sretnim znakom, ponekad i znakom uspješne žetve. - Karlo Veliki donio je 812. naredbu kojom se lovor mora obvezno saditi u vrtovima. - Rimski gurman Apicius smatrao je ovu ljekovitu biljku iznimnim začinom. - U nekim krajevima naše zemlje badnjaci se i danas kite lovorovim grančicama. - Lovor je nisko mediteransko drvo ili grm podrijetlom iz Male Azije. Otuda se proširio po cijelom Sredozemlju. Kod nas raste u Istri, Dalmaciji, a ponegdje i na kontinentu. Po mišljenjima mnogih najljepše lovorove šume rastu kod nas na Liburniji, okolici Lovrana i Opatije. - Lovran je po lovoru i dobio ime, ali i Lovorno, malo mjesto kraj Konavala u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Listovi su jajasto-lancetastog oblika, zašiljeni na vrhu te gorkog okusa. Muški su cvjetovi sitni i zeleni, no u skupinama djeluju raskošno, a ženski neugledni. Plod je bobica. Lovor je ponajprije aromatska biljka, ali i ljekovita te začinska. Ugodni miris listova potječe od eteričnog ulja koje sadrži i do 50 posto cineola. Dobiveno ulje žućkasto je zelene boje, koristi se u ljekovite svrhe. Njime se liječe reumatska oboljenja, gljivična oboljenja, čisti limfne sustave, kod proširenih vena i sl. - Lovorov list u hrani pomaže kod probave, a iscijeđeno ulje iz svježih plodova koristi se za liječenje kožnih osipa, tumora i bolnih mišića, pospješuje cirkulaciju i uspješno dezinficira. U primorskim krajevima lišće se upotrebljava prigodom konzerviranja i oblaganja suhog voća. Kao začin u jela poput juha, variva, marinada i tamnih umaka stavljaju se suhi lovorovi listovi. - Neke mediteranske zemlje (Italija, Grčka, Španjolska) ostvaruju izvozom lovorovog lista znatne devizne prihode. I kod nas u Dalmaciji lovor se proizvodi kao začin namijenjen širem tržištu. - Po lovoru su imena dobili i ljudi poput Lovorko, Lovro, Lovorka, Lovrenac, Lora, Loreta, Lara, Dafne, Laura i sl. Osim što raste samoniklo, ovu prelijepu biljku može se uzgojiti i u vlastitom vrtu, kao zasebnu biljku ili kao živicu. Voli sunčan položaj zaštićen od vjetra te bogato i vlažno tlo. U mnogim zemljama i danas je lovor simbol akademskog postignuća pa se mnogi uspjesi nagrađuju lovorovim vijencem. Postoji i uzrečica vezana uz ovu biljku koja se danas dosta koristi; „počivati na lovorikama“, što znači da se nečiji neuspjeh želi opravdati ranijim uspjesima." Autor ovog teksta je Ivan Medved, objavljeno 17. 9. 2016. u Agroportalu - odabrala ZdravaTrava :)
Lepeze sa lovorom, recept
Sastojci - oko 1 kg manjih krumpira; listova lovora koliko i gomolja krumpira; oko 200 gr pancete, malo ulja.
Priprema - krumpir oguliti, postaviti između drški dvije kuhače kao graničnike i zarezivati na tanke ploške - ne do kraja. Pancetu narezati veoma tanko i na male komade, tako da stanu u urez u krumpiru. Krumpir puniti između ploški komadićima pancete, a u jedan od ureza staviti list lovora.Ukoliko namjeravate peći lepeze u pećnici, treba ih malo nauljiti i poslagati na lim za pečenje zarezima prema gore. Peći na oko 180 - 200°C otprilike 50 minuta - zavisi od pećnice i veličine krumpira. Jednako dobro će biti i ako krumpire pečemo u dubokoj tavi sa poklopcem. Treba peći na umjerenoj temperaturi, na vrlo malo masnoće, poklopljeno. Pred kraj otklopiti, prevrnuti krumpire i zapeći da dobiju boju. Ovo je jedno od jela koje se može vrlo uspješno napraviti i na izletu, negdje u prirodi. Namirnice nisu lako pokvarljive, a popunjene lepeze se mogu nabosti na ražnjiće ili omotati pek papirom pa obložiti glinom. Nauljene i napunjene lepeze od krumpira mogu se peći u vrućem pepelu omotane prvo papirom za pečenje, pa onda i aluminijskom folijom. Kako god - ovo će biti nezaboravan gurmanski doživljaj.
Podijeljeno s publikom Javno

