Preskoči na glavni sadržaj

Mirisna pelargonija, Pelargonija radens - Puding

 



Mirisna pelargonija, ( Pelargonium radens ) , cukarin, geranium, paparosa, rozetla - sve stručni narodni nazivi zbog kojih bi se neki mogli i posvađati jer je njihov "jedini pravi". Pa čak ni botanički naziv ne specificira baš ovu našu dalmatinsku barbarožu, obuhvaća više različitih varijeteta i hibrida.
Teško da se ova mirisna pelargonija može uvrstiti u domaće samoniklo jestivo bilje. Od svih tih pridjeva, odgovara najviše - jestivo, zapravo začinsko, a može i čajno.
Ova biljka specifičnog mirisa vuče davno, zaista davno porijeklo iz Južne Afrike odakle se zbog divne arome raširila praktično po cijelom svijetu.
Barbaroža se veoma lako razmnožava reznicama ali i povaljenicama, dugovječna je, pa ćemo ju ponekad naći u bližoj okolini napuštenih, ruševnih kuća u toplijim krajevima. Kontinentalnu oštru klimu ne podnosi i tamo se uzgaja u posudama koje se zimi unose u kuću.
Mirisnih pelargonija ima više, no kod nas je najviše cijenjena ova sa mirisom limuna. Taj miris je neka vrlo fina, intenzivna mješavina mirisa cvijeta i kore limuna, ali ima i još neku, samo ovoj biljci svojstvenu mirisnu notu. Okus je neutralan, "travnat".
Priče o velikoj ljekovitosti protiv većine postojećih bolesti ovoga svijeta su neutemeljene, uostalom kao i sve druge razvikane panaceje. To ne sprječava naivčine i pametnjakoviće medicinski obrazovane na Googlu da i dalje nekažnjeno i neodgovorno šire takve priče.
Njezin tobož pouzdan efekt repelenta je također izmislio netko tko živi u kraju koji tak i tak nema komaraca. Istina da komarci ne borave u njenoj krošnji pa makar barbaroža bila pokraj vrtnog jezerca. Ako sjednete na klupu u blizini, komarci će radije izabrati vas nego nju.
Barbaroža (tako se u mom kraju najčešće naziva) se prvenstveno koristila za obogaćivanje mirisom, a nekada i umjesto dezodorana. Posađena duž putova arboretuma kojima su prolazile dame u krinolinama ili stanovnici samostana u dugačkim haljama, ispuštala bi osvježavajući miris. Ta je funkcija zanemarena od kada su nestali plemenitaški arboretumi, izumljen dezodoran i pranje tijela a ne samo odjeće, postalo češća navika. Ne znam kako je sa samostanima.
Osim barbarože u škrinji sa posteljinom, običan svijet koji nema plavu krv koristio ju je od davnina za aromatiziranje kolača, pekmeza i čajeva. U toj grupi sam i ja.
Slijedi recept iz one klase drskih uputa kako na brzinu, sa malo truda i novaca, sa sastojcima koje svi imamo u kući, bez velikog iskustva u kuhinji, ugodno iznenaditi i fascinirati one znalce specijalce kuhače. Čak će tražiti i recept od vas.

Puding, recept

Sastojci - 2 - 3 lista barbarože; o,5 l mlijeka; 1 vrećica praška za puding od vanilije; 3 žlice šećera; neki kiselkasti pekmez ili džem.

Priprema - u većem dijelu mlijeka zakuhati listove barbarože, pa izmaknuti sa vatre.
Prašak za puding pomiješati sa šećerom i razmutiti bez grudica sa prije odvojenim manjim dijelom mlijeka.
Iz vrućega mlijeka izvaditi listove, a umiješati razmućen puding. Vratiti na vatru i uz miješanje kuhati samo 2 - 3 minute nakon što smjesa proključa.
Sada treba tu vruću kremu uliti u hladnom vodom isplahnute posudice koje će poslužiti kao kalup.
Nakon par sati hlađenja, desert je spreman za impresionirati čak i svekrvu ili punicu.

Pekmez je garnirung. To znači malo ukras, malo prilog radi još boljeg efekta okusa i izgleda.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...