Mukinja, Sorbus aria. Tu ljepoticu je lako prepoznati po bogatoj krošnji, karakterističnim velikim, tupo zašiljenim ovalnim listovima specifično istaknute nervature, zatim po brojnim bijelim, grozdasto skupljenim cvjetovima kojima se okiti u kasno proljeće, ili najzad po plodovima što od jeseni pa do kasne zime vise u dekorativnim nakupinama čak i kada lišće posve nestane.
Plodovi mukinje su poput malih jabučica što vise na tankim peteljkama kao trešnjice. Još uvijek ih ima i upotrebljivi su. Konačno vrijeme za one papige što vječno ponavljaju nekada opravdanu, a sada malo zastarjelu rečenicu - najukusniji su poslije prvih mrazeva.
To sasvim sigurno još uvijek važi za one Robinzone što žive negdje u pećini bez frižidera i voćke su im dostupne samo dok ih ima na stablima. Takvi se šokiraju kada shvate da se to divlje voće čim dovoljno sazrije može zalediti da bi omekšalo ili preraditi na više načina za kasniju upotrebu.
Možda najpoznatija voćna prerađivina je pekmez, ali jednako dobra je i sušenje plodova. Osušene mukinje i nisu neka velika radost za grickanje. Konkurencija je tu previše jaka. Kraj suhih smokava, šljiva ili čipsa od jabuka, mukinje bi bile posve zaboravljene da nisu višestruko upotrebljive. Na primjer, fini zimski voćni čaj, samljevene i zajedno sa brašnom u finom slatkastom voćnom kruhu ili nekoj kaši.
Ima naravno i još mogućnosti - sirupi na primjer ili voćna vina, a i dobra rakija se može napraviti.
Okus zrelog ploda mukinje je slatkasto-kiselkast i trpak, miris je slab, gotovo neutralan. To znači - skoro pa ga nema. Prerađevine od mukinja su ukusnije ako ih miješamo sa drugim voćem koje ima izraženiji miris.
Pekmez od mukinje i cijelih mandarina, recept
Sastojci - Na svaki kilogram mandarina treba pola kilograma zrelih mukinja; sok jednog sočnog limuna; komad štapića vanilije i 30 do najviše 40 dkg šećera.
Priprema - Za početak, treba oprane staklenke staviti u pećnicu na T° od 100C, a poklopce prokuhati.
Cijele mandarine u kori, ali bez peteljki, staviti u hladnu vodu pa na štednjak i od trenutka prvog ključanja kuhati ih potiho dvadesetak minuta, Procijediti i kada se ohlade prerezati tako da se vidi imaju li koju košticu. Koštice baciti.
Mukinje također staviti u malo vode i kuhati dok ne omekšaju, a onda ih propasirati i baciti koštice.
Tako ćemo dobiti glatku teksturu pekmeza, no ništa ne smeta ako i ne pasiramo mukinje nego ih cijele (bez koštica) i bez prethodnog kuhanja sjedinimo sa kuhanim mandarinama i zajedno sameljemo.
U ovu gustu kašu sada treba dodati šećer i štapić vanilije, pa kuhati još oko pola sata uz povremeno miješanje. Izvaditi vaniliju, a pekmez razliti u sterilne staklenke.