Preskoči na glavni sadržaj

Mukinja, Sorbus aria - Slatki kruh



Mukinja, muk, mukovnica, Sorbus aria je listopadno ne baš veliko, vrlo dekorativno ali spororastuće samoniklo drvo iz porodice ružovki.
Ako drvo poželite imati u dvorištu za ukras ili radi jestivih jezgričavih plodova, nabavite si radije višegodišnju sadnicu nego da sijete zrelo sjeme. To je otporna divlja voćka sporoga rasta koja može navodno doživjeti nekih 200 godina, no to je podatak iz stručne literature, ne iz iskustva. Do sada još nijednu mukinju nisam pratila od nicanja pa do duboke starosti, ali namjeravam.
Malo mi je ta akcija otežana jer mi je najbliže stanište mukinje nekuh 50 km udaljeno od kuhinje, negdje oko Tulovih greda na Velebitu. Uz more nema mukinje.
Kada kažem uz more, zaista to i mislim! Zato molim sretnike što žive tamo negdje u zaleđu Rijeke ili u srcu Istre, da ne komentiraju.
Tu ljepoticu je lako prepoznati po bogatoj krošnji, karakterističnim velikim, tupo zašiljenim, po obodu nazubljenim, ovalnim listovima specifično istaknute nervature, zatim po brojnim bijelim, grozdasto skupljenim cvjetovima kojima se okiti u kasno proljeće, ili najzad po minijaturnim kuglastim plodovima što od jeseni pa do kasne zime vise u dekorativnim nakupinama žarko crvene boje, čak i kada lišće posve nestane. To ako su ptice većinom otišle u nešto toplije krajeve...
Konačno vrijeme za one papige što vječno ponavljaju nekada opravdanu, a sada malo zastarjelu rečenicu - najukusniji su poslije prvih mrazeva.
To sasvim sigurno još uvijek važi za one Robinzone što žive negdje u pećini bez frižidera i voćke su im dostupne samo dok ih ima na stablima. Takvi se šokiraju kada shvate da se to divlje voće prije nego prirodno dovoljno sazrije može zalediti da bi omekšalo ili preraditi kuhanjem na više načina za kasniju upotrebu.
Možda najpoznatija voćna prerađivina je pekmez, ali jednako dobra je i sušenje plodova. Osušene mukinje i nisu neka velika radost za grickanje. Konkurencija je tu previše jaka. Kraj suhih smokava, šljiva ili čipsa od jabuka, mukinje bi bile posve zaboravljene da nisu višestruko upotrebljive. Na primjer, fini zimski voćni čaj, samljevene i zajedno sa brašnom u finom slatkastom voćnom kolaču, ili nekoj kaši.


No, za kolače, kruh ili za kašu ne moramo ih sušiti. Sada, krajem rujna, početkom listopada su mukinje idealno zrele za mnoge kuhinjske eksperimente, pa čak i za neko sitno zobanje...
Ima naravno i još mogućnosti - sirupi na primjer ili voćna vina, a i dobra rakija se može napraviti.
Okus zrelog ploda mukinje je slatkasto-kiselkast, miris je slab, gotovo neutralan. To znači - skoro pa ga nema. Prerađevine od mukinja su ukusnije ako ih miješamo sa drugim voćem koje ima izraženiji miris. Tako tu negdje na ZdravojTravi ima recept za pekmez od prezrelih, zimskih plodova mukinje i mirisnih mandarina.
Za današnji recept upotrijebljene su mukinje nedavno ubrane na Velebitu, svježe, idealno zrele, mekane i ukusne, bez traga trpkosti a još uvijek blistavo crvene, nedirnute čuvenim mrazom.
Slatki kruh
Sastojci - 2 dcl mlakog mlijeka; 3 - 4 žlice šećera + 1 vanilin šećer; 1čajna žličica soli; 2 žumanjka; 2 žličice suhoga kvasca; 1 puna čaša zrelih plodova mukinja; 330 gr glatkog brašna; 125 gr omekšalog maslaca.

Priprema - Od mlijeka, dijela šećera i kvasca pustiti da se napravi pjenica, a sve ostale sastojke, osim plodova mukinje, pomiješati. Dodati pjenicu, dobro izraditi kuhačom (tijesto je vrlo mekano) i ostaviti oko 1 sat pokriveno da kvasac obavi svoj posao. Nemojte očekivati čuda, zbog količine maslaca tijesto se neće baš puno podići.
Prije drugog dizanja treba umiješati mukinje, pa tijesto premjestiti u mali lim za pečenje kruha. Ostaviti pokriveno još pola sata, a onda staviti u vruću pećnicu zagrijanu na 180 - 200°C otprilike 40 minuta ili dok površina kruha ne dobije lijepu jantarnu boju.
Sada će se dogoditi ono čudo što prije nije. Kruh će narasti u pećnici i tako zamirisati da će privući svekoliko pučanstvo iz šire okolice kuhinje.
Svi znamo da se pečeni kruh, slatki ili ne, treba prvo ohladiti pa onda jesti. Ako ima netko tko to poštuje, neka se javi!
Takvi su pravi raritet.
Opis fotografije nije dostupan.. Opis fotografije nije dostupan.
Podijeljena objava

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...