Preskoči na glavni sadržaj

Noćurak, Oenothera biennis - Poljupci noćne dame

 


Noćurak, žuta pupoljika ( Oenothera biennis ) krajem kolovoza i početkom rujna pokazuje svu svoju raskoš cvijeta i mirisa. Ne možemo baš puno uživati u ovom divnom prizoru, noćna dama ima uvijek isključivo noćnu šihtu. Cvate  tek poslije zalaska sunca, a po danu se stidljivo skriva, umorno zatvara latice kao da je otišla na počinak - da bi slijedeće večeri ponovo spektakularno otvorila nove cvjetove i zablistala kao grm osut mirisnim, žutim, velikim leptirima.                                                                           Da bismo na vrijeme pobrali otvorene cvjetove nema nam druge nego se rano ustati. Sušenje latica moramo obaviti u od vjetra (propuha) i sunca zaštićenom prostoru, najbolje na papirnatom kuhinjskom ručniku. Prvo odvojimo latice od zelene čaške cvijeta, pa ih prostremo odvojene i ostavimo ih tako dan, dva, tri...             


                                                                                Dobro osušene latice neće promijeniti boju i postati će šuškave. U slasticama ne utječu puno na boju, ali okus, miris i malo sluzava tekstura će ostati nepromijenjeni.



Poljupci noćne dame, recept

Sastojci: osušene latice 20 cvjetova žute pupoljike; 2 bjelanjka, mali prstohvat soli, 100 gr kristal šećera; par kapi soka limuna.

Priprema:  Suhe latice noćurka prvo treba samljeti zajedno sa dijelom šećera, najlakše u mlincu za kavu. Od bjelanjaka sobne temperature (sa malo soli) napravimo čvrsti snijeg, dodamo u dva navrata šećer - onaj mljeveni sa noćurkom i ostatak kojeg nismo samljeli, te par kapi limunovog soka.                          Sa kušanjem kreme pažljivo!                                                                                                                  Treba ostati i za poljupce.                                                                                                                           Na rešetku iz pećnice položimo pek papir. Pomoću dvije žličice grabimo smjesu od bjelanjaka i pravimo male čupave hrpice veličine zalogaja. Izaći će oko 20 - 25 poljubaca ako nismo baš puno probavali okus kreme.                                                                                                                                 Rešetku sa puslicama sada stavimo u pećnicu zagrijanu na 50 - 60°C i zaboravimo na nju preko noći.      Puslice s noćurkom ostale su nakon sušenja gotovo sasvim bijele, tek blago  - žućkasto mliječne boje. U okusu se noćurak prepoznaje kao posve nov okus - blag, nenametljiv i ugodan, ali dovoljno osobit da ga nije lako usporediti s nekim poznatim okusom.   


                                                              Tekstura je zanimljiva: pri prvom dodiru s ustima puslica je suha i prhka, gotovo se trenutno rasprši, a zatim se slastica iznenada sabije u meku, elastičnu masu koja se polako topi.  

Ukratko - najprije veći dio eksplodira i odmah se rastopi, zatim ostane mali "žvakavi" komadić koji se polako rastapa.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...
Pročitajte više

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...
Pročitajte više

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...
Pročitajte više