Preskoči na glavni sadržaj

Pucavac, Silene - Pucavac na oko


Pucavac, bijeli zvončić, siromaško zelje, uvce, pušina je višegodišnja zeljasta biljka bijelih, dražesnih, mirisnih mjehurastih cvjetića prošaranih uzdužnim paralelnim venama. Na istoj biljci se nalaze ženski i muški cvjetovi. Ako nas je volja, možemo ih razlikovati prema broju tih vena - ženski cvjetovi ih imaju 20, a muški upola manje. Pucavac cvate dva puta godišnje, u proljeće i u jesen. Cvijet se otvara navečer i ostaje otvoren do slijedećeg dana u podne. Posebno ga ljube noćni oprašivači. Meni je najzanimljiviji veliki debeli noćni leptir što više liči na mali notes ili ptičicu. Ne znam mu naziv.
Cijela biljka, pa i mjehurasti cvjetovi je mekano, samtasto dlakava.
Korijen je dubok, širi se i postranično. Od korijena, uz dodatak vode, možemo u potrebi napraviti blagi pjenušavi deterdžent koji nije toksičan za ribe i ostali živi svijet potoka i rijeka. Svaka čast deterdžentu Čarliju, no korijen pucavca ga šiša pri eko pranju suđa u potocima.
Jestivi su mladi prizemni listovi prije izbijanja cvjetne stabljike.
Vrlo su prikladni za recept koji slijedi jer se jako brzo kuhaju. U slučaju da ih dodajemo mišancama, treba ih dodati na samom kraju kuhanja jer će prvi biti gotovi. Dovoljno ih je samo pofuriti i začiniti, pa ih već možemo jesti.
Pušina je kod nas vrlo rasprostranjena biljka - od obale mora gdje raste vrlo ukusna, najdlakavija, morska pušina Silene sedoies Poir. do širom kopna vrlo raširene uskolisne pušine Silene vulgaris ili također jestive, nešto manje ukusne ali izdašnije Silene latifolia alba. Postoji više vrsta i podvrsta ove biljke - ni jedna nije škodljiva (prije nego procvjeta), no nisu sve jednako ukusne. Favorita treba izabrati tako da zavirimo u lonac nekog od pravih poznavatelja, praktičara - u idealnom slučaju. Zato, pazimo s kim se družimo! Teoretičari nisu poželjni - s aspekta dobrog jela, to znači "upasti u loše društvo".


Pucavac na oko, recept

Sastojci - 2 jaja; pregršt mladih listova pucavca; malo zelenih pera divljeg poriluka (ili bilo kojeg drugog proljetnog luka; srijemuša, ljutike, vlasca...); 3 žlice naribanog sira gaude; sol i papar, te masnoća za prženje.


Priprema - Odvojiti bjelanjke a žumanjke cijele sačuvati za malo kasnije.
Zelenilo sitno narezati, sir naribati.
Pjenušavo istući bjelanjke, pa dodati sir, malo soli i papra, te nasjeckano lišće.
Zagrijati masnoću na tavici, ne škrtariti. Masnoće treba biti dovoljno da ju možemo zahvatiti žlicom i prelijevati preko jela dok se peče.
Žlicom poravnati mješavinu u tavi i odmah napraviti malo udubljenje u sredini. U to staviti ona dva žumanjka i prelijevati ih vrućom masnoćom dok se jelo prži.
Oznake:

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...
Pročitajte više

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...
Pročitajte više

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...
Pročitajte više