Preskoči na glavni sadržaj

Riga, Diplotaxis tenuifolia - Ljuti njokići

 

Riga, rukola, rikula, uskolisni dvoredac, Diplotaxis tenuifolia je samonikla biljčica uzobalnog područja. Tu je tako obljubljena da joj se daje prednost pred imenjakinjom vrtnom rigom, Eruca sativa. To je jedna od rijetkih jestivih mediteranskih biljaka specifičnog mirisa i okusa o kojoj starogrčki Olimp nije imao što reći.
Skromno nastojim ispraviti tu nepravdu, pa ju svako malo spomenem. Ne bih da mi ne raste po okućnici i kraj svih staza kojima se krećem, a ukusna je do ludila.
Osim pitome, vrtne rukole po vrtovima i supermarketima, i na kopnu se nađe u prirodi samonikla slična vrsta, zidni dvoredac - Diplotaxis muralis.
Izgledom se gotovo ne razlikuje od obalne rige osim što je krupnija, nešto širih listova,, isto cvate žutim cvjetićima karakterističnim za kupusnjače Okusom je gotovo ista, no dosta blaža, kako se i priliči biljkama koje ne prži sunce, uživaju u dovoljno vlage i bogatom tlu. Zidna rikula nije poznata pod nazivom rikula, malo tko ju sakuplja u prirodi,
Drugi važan sastojak za današnji recept su frenja pome. odnosno kliker rajčica ili špekula paradajz. Uporno ih zovemo cherry rajčice.
Mislim da puno više ljudi u HR zna što je cherry, nego što je frenja (kliker, špekula). Decenijama nisam vidjela klince prljavih koljena i ruku kako se koncentrirano igraju frenjama oko neke rupice u prašini. Možda jer se ne krećem u tim krugovima...
Treći jednako važan sastojak u receptu su chili peppers, čili papričice. I tu smo kozmopolitski napredovali, pa više nitko ne sadi ljute feferone. Nije da žalim, samo sam malo začuđena...
Njoki su valjušci od krumpirovog tijesta, nekada i negdje poznatiji kao šufnudle... Puno posla, ali vrijedi truda.
Slijedi recept za večeru na brzaka, idealan za one obiteljske drske kuhare što povremeno oduševljavaju dobrom spizom svekoliku rodbinu. Njima preporučujem gotove njoke iz supermarketa. Zapravo im ništa ne fali - ukusni su, štede vrijeme i živce na ljetnim vrućinama - to znači, zdravi su.

Ljuti njokići, recept
Sastojci za dvije porcije:
- oko 400 gr gotovih njoka; 2 šalice sitno narezane rige; 3 režnja češnjaka; 2 čili papričice; oko 300 gr cherry pomidora; 1 žlica koncentrata rajčice (ma to je konšerva, za moj domaći svit); 2 žlice maslinovog ulja; sol prema ukusu.
Ribani parmezan za serviranje.

Priprema:
Prvo pristavimo malo posoljenu vodu za kuhanje njoka. Dok njih skuhamo, gotov je i ljuti šug.
Na malo maslinovog ulja pirjamo narezane i odmah posoljene rajčice, samo da omekšaju, ali i ne izgube oblik. Dodajemo sve ostale sastojke: malo vode u kojoj se kuhaju njoki, žlicu koncentrata, narezane ljute papričice, zgnječeni češnjak i tek na kraju puno, puno sitno nasjeckane rige.
Čim riga malo uvene, umak je gotov i treba ga pomiješati sa kuhanim, ocijeđenim njokima.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...