Preskoči na glavni sadržaj

Riga, Diplotaxis tenuifolia - Morski začin

 

Uskolisni dvoredac, samonikla divlja riga, rukola, rikula, Diplotaxis tenuifolia - jedina je riga koju je većina stanovnika našeg priobalja priznala za pravu rigu. dišpet svim stručnjacima agronomima i botaničarima. Taj njihov snobovski naziv "uskolisni dvoredac" nije zaživio u svakodnevnom jeziku. Malo tko zapravo i zna da to postoji i da je vrtna rikula, Eruca sativa neka posve druga biljka. Kada vidite hrpicu rige, svejedno koje, na zadarskoj pijaci i upitate što se to prodaje, ljubazno će vam reći da je to riga. Pokušajte malo dublje ući u temu, jedina će reakcija biti sumnjičav pogled i borice osmjeha oko očiju.
Glasan smijeh ćete izazvati ako kažete da je rikula (svejedno koja) iz iste porodice kao i kupus. Riga (svejedno koja) je prastanovnica mediteranskih obala, svjedokinja brojnih migracija naroda. I svi su je smatrali posebnim specijalitetom i lijekom. Najčešće je to salatna biljka, sama ili u mješavini sa drugim povrćem. Postoje i brojni nacionalni specijaliteti koji se bez rige ne mogu ni zamisliti. Razlika između vrtne rikule, Eruca sativa - koja se također može naći i u slobodnoj prirodi (uglavnom je pobjegla iz vrtova) i "divlje" rikule Diplotaxis tenuifolia je u tome što vrtna ima nešto veće, šire i manje izrezbarene listove, kremasto bijele cvjetiće prošarane jedva vidljivim ljubičastim prugicama, obično se sije po vrtovima kao brzorastuća vrlo ukusna salatna biljka. Samonikla rikula, Diplotaxis tenuifolia je nešto užih i manjih listova, žutoga cvijeta, jako česta uz puteve i po zapuštenim kamenjarima, možda nešto tvrđa, žilavija od one vrtne, ali jačeg, vrhunskog okusa i mirisa. Recept koji slijedi je začin ili sastojak marinade za piletinu, ribu, tjesteninu, juhe, umake, salate i koješta drugo. To je i mali dar pažnje gostima iz unutrašnjosti, suvenir sa mora. Naravno, prvo ih treba počastiti nekim jelom u kojem je ovaj začin. Tek kada se oduševe okusom, gosti će zapravo biti obradovani ovim darom. 
Morski začin, recept 
Sastojci - pregršt listova rikule; kora od tri limuna; 5 žlica morske soli. 
Priprema - Rigu oprati, posušiti i staviti na sušenje na 60°C u dehidrator ili u pećnicu. Može i na sunce, ali joj onda treba nešto više vremena za sušenje. Tanko rezane trakice kore limuna također treba staviti na sušenje pod istim uvjetima, ali odvojeno, na drugoj plitici. Sušenje traje oko 1 sat ili dok pod prstima biljke ne budu krhke, šuškave i lomljive.
Posebno rigu, a posebno koru limuna treba samljeti u mlincu za kavu ili se može upotrijebiti tarionik, avan ili štapni mikser.
Nije neophodno da bilje bude ravnomjerno usitnjeno niti jako sitno. Najzad ćemo pomiješati mljevene biljke sa solju i spremiti u male staklenke koje se mogu hermetički zatvoriti. Začin je odmah spreman za upotrebu, no stajanjem dobiva na kvaliteti mirisa i okusa.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...