Preskoči na glavni sadržaj

Rutvica, Ruta graveolens - Moretum gužvara


Ruta, Ruta graveolans je trajna, zimi zelena zeljasta grmolika biljka intenzivnog mirisa i okusa, raširena samonikla duž cijele obale Jadrana i šire. Njeni dani slave pripadaju dalekoj prošlosti.
U drevnim civilizacijama Grčke, Pompeja i Rima slovila je kao jedna od najljekovitijih biljaka i jedan od sveprisutnih kulinarskih začina. Raznorazne komplikacije koje su se događale pri liječenju rutvicom logično su se pripisivale prejakim napadima bolesti, slabom imunitetu ili jednostavno sudbini.
Ovo sa sudbinom, nije nikada bila kriva rutvica kao lijek. Ona je bila jedno od važnijih magičnih sredstava protiv uroka i popravljala je čak i sudbinu ako urok nije bio suviše moćan...
Nemojmo baš pretjerivati. Rutvica je sigurno ponekog pomogla i izliječiti, naročito one koji bi i bez nje ozdravili. Kao i uvijek, kao i danas, sve je zavisilo od doze, tj poznavanja biljke i koncentracije djelotvorne tvari u njoj. To dovodi do potrebnog znanja o vremenu branja, uvjetima staništa, načinu sušenja i još puno faktora koje većina ljudi zanemaruje kada se sami pokušavaju izliječiti ljekovitim biljkama na svoju ruku, uvjereni u svoje znanje, svemoć i isključivo korist od ljekovitog bilja.

Ne postoji statistika koliko je ljudi rutvica izliječila a kolikima je naškodila.
Može naškoditi već i kod samog branja ako beremo po sunčanom danu. Fototoksičnost rute predstavlja ozbiljnu neimunološku reakciju kože koja nastaje kada sokovi ili eterično ulje ove biljke dođu u kontakt s kožom, nakon čega se to mjesto izloži sunčevoj svjetlosti. Ova se pojava u medicini naziva fitofotodermatitis.
Sav ovaj uvod smatram potrebnim kao upozorenje.
No, nemojmo pretjerivati ni sa opasnostima!
Rutvica je divan i ukusan začin u malim dozama, opasna samo ako pretjeramo. Najpoznatija je kod nas duž cijele obale kao sastavni dio rakije travarice.
Za litru lozovače dovoljna je jedna tanka grančica rutvice, manja od 10 cm. Kada se rakija popije, nalije se nova na tu istu grančicu. Miris, okus, pa čak i zelena boja rutvice dugo ostaju jednako intenzivni.
Jedan od starorimskih recepata koji je preživio milenije je moretum. To je sirni namaz začinjen raznim samoniklim biljkama od kojih je jedina obavezna rutvica. Druge prema ukusu i dostupnosti. Još se doda malo češnjaka, soli i maslinovog ulja. Fino je. Nije čudo da se recept sačuvao tako dugo.
Miris rutvice je teško opisati, poseban je i ne mogu ga usporediti ni sa čim drugim. Okus je ljuto oštar i pomalo gorak.
Ruta je toliko posebna da nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ili ju jako vole, ili ju ne podnose.
Moretum gužvara je inspirirana tim drevnim namazom. Poseban okus i miris, nešto posve novo u svijetu raznoraznih bureka bez mesa.
Dragi prijatelji iz BiH, nije ovo provokacija. Kod nas je burek sve što se slaže sa tankim korama tijesta i nadjeva raznim nadjevima.

Moretum gužvara, recept
Sastojci - 500 gr svježeg kravljeg sira; 2 jaja; 2 žlice kiselog vrhnja; 1 žličica soli; svježe mljeveni papar prema ukusu; 3 žlice maslinovog ulja; 2 režnja češnjaka; 1 žlica sitno narezanih svježih listića rute; 2 žlice sitno narezanog zelenog peršina. 500 gr gotovih kora za savijače.

Priprema - Uključiti pećnicu da se zagrijava do 200°C. Sve sastojke za nadjev ravnomjerno izmiješati u skoro tekuću kremu. Odvojiti 4 cijele kore tijesta. Dvije od njih staviti na dno namaštene tepsije, a druge dvije sačuvati za pokrivanje gužvare.
Sve ostale kore tijesta iskidati i postupno ih umiješati u kremasti nadjev, tako da sve budu ravnomjerno namočene, obložene začinjenim sirom. Tu masu namočenih kora prevrnuti u tepsiju na donje kore, malo poravnati i prekriti sa preostale dvije sačuvane cijele kore.
Sve zaliti sa oko 2 dcl vode pomiješane sa nešto ulja, narezati na "kocke" veličine poželjnih porcija i peći u zagrijanoj pećnici 35 minuta.
Ova je gužvara jednako ukusna vruća, mlaka ili ako se nekim čudom stigne i ohladiti.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...