Aegopodium podagraria je biljka koja kod vrtlara izaziva isti izraz lica kao kad netko usred obiteljskog nedjeljnog ručka kaže: “Samo da nešto pitam o nasljedstvu...”
Jednom kad se udomaći, teško odlazi. Podzemni rizomi putuju tiho, uporno i s radnom etikom kakvu bi poslodavci željeli kod zaposlenika.
Zanimljivo je da je sedmolist stoljećima bio cijenjena povrtna i ljekovita biljka sjeverne i srednje Evrope. Ljudi su ga namjerno sadili uz samostane i kuće, posebno kao rano proljetno zelenje nakon zime, kad svježeg lišća baš i nije bilo. Tek kasnije je stekao reputaciju botaničkog vandala koji se širi preko svake mjere.
Od stare slave ostalo mu samo ime – podagraria. Na većini evropskih jezika se u nazivu sedmolista spominje i ta bolest. Podagra je giht, bolna upala najčešće samo jednog zgloba – obično palca lijeve noge. Narodna medicina preporučuje obloge od sedmolista. Koliko to zapravo pomaže, ne znam. Činjenica je da je sedmolist danas poznatiji kao ljekovita biljka nego jestiva.
A jako je jestiv! Nije to samo neka trava koju smijemo pojesti kad umiremo od gladi izgubljeni u šumi, to je nutritivno vrijedna, vrlo ukusna zelena lisnata namirnica blagog začinskog mirisa i okusa – nešto kao grincajg (povrće za juhu – mrkva, peršin, celer) ujedno i vrlo diskretno.
Nije ga potrebno dugo kuhati. Mladi proljetni listovi se mogu jesti i svježi, kao salatna biljka, a u složenim jelima nije tek začin, nego ravnopravni sastojak.
Velika je stvar što ga svi mogu lako prepoznati. Među svim štitarkama, a to je zbilja ogromna botanička familija među kojima ima sličnih, finih, ali i opasnih vrsta, sedmolist se izdvaja karakterističnim izgledom – formacijom mekanih ovalno-šiljastih, nazubljenih listova na zajedničkoj peteljci – 3 na vrhu, 2 + 2 ispod.
Uz more ga nema - vrućina, kamen i suša nisu za njegov temperament. Sedmolist voli vlagu, humus, sjenovite rubove šuma i kontinentalnu klimu. Ukratko: dok dalmatinsko bilje stoički preživljava među stijenama i posolicom, sedmolist bi radije uživao negdje u slavonskom hladu i širio se preko pola vrta bez ikakve grižnje savjesti.
Zato ovaj sastojak za današnji recept nije stigao iz mog vrta, nego preko veze, iz Slavonije, od dobre duše koja očito ili jako voli ZdravuTravu, ili očajnički pokušava smanjiti vlastite zalihe sedmolista. Moguće je oboje.
Obradovala sam se iznenađenom namrgođenom poštaru. Od kada ne nose penzije, razglednice i pisma, nisu navikli da ih netko srdačno dočeka. Hvala Gordana i u njegovo ime!
Slijedi recept za umak koji je savršen uz široke domaće rezance, ili kao prilog uz pečenu piletinu.
A može i bolje od tog savršenstva, 3 u 1 - kombinacija pašte, pečene piletine i bijelog umaka od sedmolista!
Bijeli umak od sedmolista za paštu i piletinu
Sastojci: puno mladih proljetnih listova sedmolista (dobra pregršt po porciji, ne postoji previše); malo češnjaka, tek da zamiriši, ne da prevladava okusom; maskarpone (ili drugi kremasti sir, može kiselo vrhnje); malo bijelog vina ako ima u kući, ili sok limuna; maslac za pirjanje, sol i papar..
Ako će ovaj umak biti za tjesteninu kao prilog pečenoj piletini, fino je dodati i malo graška, može i onog iz konzerve.
Priprema: Sedmolist sitno narežemo, pa ga kratko pirjamo na rastaljenom maslacu – samo da se smanji volumenom. Brzo dodamo malo vina, pa dalje pirjamo dok alkohol ne ispari, a onda umiješamo i grašak ako smo tako odlučili, te kremasti sir ili kiselo vrhnje. Sol i papar na kraju.