Preskoči na glavni sadržaj

Sedmolist, Aegopodium podagraria – Bijeli umak za paštu i piletinu

 

Aegopodium podagraria je biljka koja kod vrtlara izaziva isti izraz lica kao kad netko usred obiteljskog nedjeljnog ručka kaže: “Samo da nešto pitam o nasljedstvu...”

Jednom kad se udomaći, teško odlazi. Podzemni rizomi putuju tiho, uporno i s radnom etikom kakvu bi poslodavci željeli kod zaposlenika.
Zanimljivo je da je sedmolist stoljećima bio cijenjena povrtna i ljekovita biljka sjeverne i srednje Evrope. Ljudi su ga namjerno sadili uz samostane i kuće, posebno kao rano proljetno zelenje nakon zime, kad svježeg lišća baš i nije bilo. Tek kasnije je stekao reputaciju botaničkog vandala koji se širi preko svake mjere.
Od stare slave ostalo mu samo ime – podagraria. Na većini evropskih jezika se u nazivu sedmolista spominje i ta bolest. Podagra je giht, bolna upala najčešće samo jednog zgloba – obično palca lijeve noge. Narodna medicina preporučuje obloge od sedmolista. Koliko to zapravo pomaže, ne znam. Činjenica je da je sedmolist danas poznatiji kao ljekovita biljka nego jestiva.
A jako je jestiv! Nije to samo neka trava koju smijemo pojesti kad umiremo od gladi izgubljeni u šumi, to je nutritivno vrijedna, vrlo ukusna zelena lisnata namirnica blagog začinskog mirisa i okusa – nešto kao grincajg (povrće za juhu – mrkva, peršin, celer) ujedno i vrlo diskretno.
Nije ga potrebno dugo kuhati. Mladi proljetni listovi se mogu jesti i svježi, kao salatna biljka, a u složenim jelima nije tek začin, nego ravnopravni sastojak.
Velika je stvar što ga svi mogu lako prepoznati. Među svim štitarkama, a to je zbilja ogromna botanička familija među kojima ima sličnih, finih, ali i opasnih vrsta, sedmolist se izdvaja karakterističnim izgledom – formacijom mekanih ovalno-šiljastih, nazubljenih listova na zajedničkoj peteljci – 3 na vrhu, 2 + 2 ispod.
Uz more ga nema - vrućina, kamen i suša nisu za njegov temperament. Sedmolist voli vlagu, humus, sjenovite rubove šuma i kontinentalnu klimu. Ukratko: dok dalmatinsko bilje stoički preživljava među stijenama i posolicom, sedmolist bi radije uživao negdje u slavonskom hladu i širio se preko pola vrta bez ikakve grižnje savjesti.
Zato ovaj sastojak za današnji recept nije stigao iz mog vrta, nego preko veze, iz Slavonije, od dobre duše koja očito ili jako voli ZdravuTravu, ili očajnički pokušava smanjiti vlastite zalihe sedmolista. Moguće je oboje.
Obradovala sam se iznenađenom namrgođenom poštaru. Od kada ne nose penzije, razglednice i pisma, nisu navikli da ih netko srdačno dočeka. Hvala Gordana i u njegovo ime!
Slijedi recept za umak koji je savršen uz široke domaće rezance, ili kao prilog uz pečenu piletinu.
A može i bolje od tog savršenstva, 3 u 1 - kombinacija pašte, pečene piletine i bijelog umaka od sedmolista!

Bijeli umak od sedmolista za paštu i piletinu
Sastojci: puno mladih proljetnih listova sedmolista (dobra pregršt po porciji, ne postoji previše); malo češnjaka, tek da zamiriši, ne da prevladava okusom; maskarpone (ili drugi kremasti sir, može kiselo vrhnje); malo bijelog vina ako ima u kući, ili sok limuna; maslac za pirjanje, sol i papar..
Ako će ovaj umak biti za tjesteninu kao prilog pečenoj piletini, fino je dodati i malo graška, može i onog iz konzerve.


Priprema: Sedmolist sitno narežemo, pa ga kratko pirjamo na rastaljenom maslacu – samo da se smanji volumenom. Brzo dodamo malo vina, pa dalje pirjamo dok alkohol ne ispari, a onda umiješamo i grašak ako smo tako odlučili, te kremasti sir ili kiselo vrhnje. Sol i papar na kraju.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...