Preskoči na glavni sadržaj

Smokva, Ficus carica - CMOKvice

Najstariji način konzerviranja plodova smokve je sasvim sigurno sušenje na suncu. Vjerujem da se postupak kroz povijest nije ništa mijenjao. Plodovi se beru zreli, neoštećeni, sa "repićem", t.j. peteljkom. Prostru se na mjesto koje je cijeli dan izloženo suncu.

Nakon tri dana, smokve se malo okupaju u moru i vrate na još jedan dan sušenja. To sve u idealnim uvjetima žarkih sunčanih dana ljeta i blizine mora.
Priče o muhama i nekakvim crvima šire oni koji nikada nisu ovako sušili smokve, pa zapravo i nemaju pojma o čemu govore. Ako je smokva stavljena cijela i zdrava na sušenje, nikakvi insekti je neće oblijetati na suncu. Barem ništa više nego li je bila na drvetu sa kojeg smo je i do sada jeli bez pranja.
Suhi plodovi se skladište pomiješani sa listovima lovora koji raste tu, odmah do smokve...
Poljupci, odnosno puslice su također povijesno poznate slastice. Savršene puslice, bar tako kaže Mary Barry (autoritet na području slastica i povijesti) su izvana prhke, a iznutra "žvakave". Ne dajte se preplašiti autortetima, kulinarskim serijama i brojnim specijalističkim uputama što kompliciraju recepte i zastrašuju nas amatere. Vrlo je lako napraviti savršene poljupce. Jedini problem bi moglo biti dugotrajno sušenje u pećnici na ljetnim vrućinama.
Ja sam to riješila tako da sam štednjak izbacila na dvorište, još početkom ljeta.

CMOKvice, recept
Sastojci - 20-tak suhih smokava (zavisi od veličine; šaka bajama; 3 bjelanjka; 120 gr šećera; 1 žlica limunovog soka; prstohvat soli.



Priprema - Smokve i bademe veoma sitno nasjeckati (ne samljeti). Jaja izvaditi iz hladnjaka koji sat prije zabave, da budu sobne temperature. Nije obavezno, ali skraćuje i poboljšava postupak pravljenja snijega. Odvojiti bjelanjke, pa ih sa prstohvatom soli miksati, te postupno dodavati šećer i limunov sok. Gotovo je brzo, za par minuta stvorit će se gusta, snježno bijela sjajna i čvrsta pjena. Za razliku od šlaga, bjelanjke ne možete "pretući". U snijeg sada treba pažljivo umiješati one nasjeckane smokve i bademe.
Pažljivo umiješati znači dio po dio tih suhih sastojaka dodavati snijegu, pa uvijek istim pokretom špatule (naravno, može i žlicom) prevlačiti pjenu preko suhih sastojaka. Zahvatiti snijeg odozdol pa preko smokava, pa kružnim pokretom opet iznova. Ovo se radi da šaum ne splasne, da se ne izgube mjehurići zraka koji snijeg čine pjenastim. Puno je lakše i jednostavnije to napraviti nego riječima opisati.
Pomoću dvije žlice praviti hrpice na papirom za pečenje pokrivenom plehu i staviti na sušenje u pećnicu zagrijanu na 60°C, otprilike dva do tri sata. Vrata pećnice trebaju biti zatvorena, pa pećnica neće puno utjecati na ovu ljetnu temperaturu okoline.
Poljupci su gotovi kada se lako odvajaju od podloge. Trebali bi ostati snježno bijeli, pa nemojte nestrpljivo pojačavati temperaturu pećnice.
Opis fotografije nije dostupan.. Opis fotografije nije dostupan.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...