Preskoči na glavni sadržaj

Smokva, Ficus carica - Kako bijaše na početku...


Pišem o smokvama gotovo cijelo ljeto (5 ljeta uzastopce), a još uvijek ima pratitelja ZdraveTrave koji ne znaju da je smokva samonikla jestiva biljka.
Zbunjuju različite, ljudskom rukom stvorene sorte. Ako to usporedimo sa recimo jagodama, postaje jasnije. I to je voće raznim manipulacijama prilagođeno različitim staništima i ukusima, no ipak svi znamo i cijenimo samoniklu, divlju šumsku jagodu.
Još jedna zbunjujuća okolnost je postojanje jedne posve druge vrste smokve. Ono što nazivamo "divljaka" je zapravo smokva nejestivih, tvrdih, isključivo zimskih plodova koji nikada ne sazriju u mekanu, jestivu smokvu. Plodovi tih smokava se zameću sada, na jesen, sada kada završava ciklus plodova jestivih smokava. Ove će divljake nositi svoje plodove cijelu zimu i dobar dio proljeća. Unutar tih plodova, koji proživljavaju ciklus cvata i sazrijevanja kao i jestive smokve, prezimljuje smokvina osica. Naš egocentrični sustav poimanja spolova označio bi ovu divljaku kao muško stablo smokve, a osica je posrednik koji prenosi pelud sa divljake na jestivu smokvu. Oprašeni plodovi jestive smokve će proizvesti klijavo sjeme iz kojeg može izrasti bilo nova jestiva smokva, bilo divljaka.
Jeste li se ikada zapitali zašto u unutrašnjosti kopna opstaju presađene jestive smokve, ali se ne razmnožavaju sjemenom?
Razlog je nedostatak specifičnih oprašivača, osica.
Srećom, smokve su sposobne i za stvaranje jestivih plodova i bez oplodnje, a vrlo ih je lako razmnožiti izbojima iz korijena ili reznicima.
Je, istina je da ono što nazivamo plod je u početku razvoja skriveni cvat unutar kruškolike čvrste opne sa ulaznom rupicom na tjemenu. S druge strane, tvrdnja da mi jedemo cvijet, a da plod smokve ne postoji je debela glupost. Smokva ima zbirne plodove kao i dud, murva, bliski joj rođak. Ti su plodovi unutar opne i tek kada su zreli smokva je slatka i jestiva. Nezrela ubrana smokva neće nikada sazrjeti.
Sazrijevanje smokava je postepeno, ne sazriju sve odjednom. Ako izuzmemo petrovaču koja je sortna smokva, samonikle jestive smokve sazrijevaju od kraja srpnja do kraja rujna. U početku ćemo naći tek par zrelih smokava na stablu punom plodova, pa onda svaki dan sve više.
Kako bijaše na početku, tako je i sada... Samo obrnuti slijed događanja. Iz dana u dan sve je manje zrelih, jestivih smokava.
Cijeloljetni jutarnji ritual stanovnika obale se prekida. Do nagodinu.
Oni najuporniji koji znaju vrijednost smokve su na vrijeme priredili zalihu suhih smokava.
Za kraj sezone svježih smokava predlažem jesenski milkshake za doručak. Za razliku od onog ljetnog, ne treba led i nešto je bogatiji, ali jednako ukusan i dobra priprema za dobar dan.

Kako bijaše... recept

Sastojci - 6 svježih, zrelih smokava; 1 jogurt; 1 dcl mlijeka; 2 žlice brašna od rogača (ili čokolade u prahu ako nema rogača).
Prema ukusu med ili neki drugi zaslađivač, mada su smokve i rogač većini već zbilja dovoljno slatki.
Priprema - Sve kremasto smiksati.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...