Preskoči na glavni sadržaj

Smokva, Ficus carica - Pomuženi kokos

 



Smokva, Ficus carica dijeli sudbinu većine drugih voćaka. Cijenimo ju kada plod sazrije, pa svi zaborave da uopće ima lišće.

A šteta.
Većini ljudi smokvin list služi za tri stvari: da pravi hlad, da svrbi gole podlaktice dok beru plodove i, prema starim slikarima, da pristojno odjene prve stanovnike Raja. Botanički gledano, list je imao mnogo uspješniju karijeru od mnogih kraljeva.
No, smokvin list nije samo velika zelena lopata za hvatanje sunca. Jestiv je i nevjerojatno aromatičan. Dovoljno je nekoliko minuta u toplom mlijeku da ono počne mirisati kao da je krava pobjegla s pašnjaka i cijelo ljeto pasla isključivo po kokosovim palmama.
Nema kokosa.
Nema kokosovog mlijeka.
Nema umjetnih aroma.
Samo obični list smokve koji već godinama ignoriramo dok nestrpljivo čekamo da dozriju plodovi.
Priroda se ponekad baš lijepo našali. Najveće iznenađenje ne skriva u rijetkim biljkama, nego u dijelu biljke koji nam je cijelo vrijeme bio doslovno pred nosom.
Danas ćemo od tog zanemarenog lista napraviti najobičniji griz. Ili, ako ćemo pošteno... najobičniji griz s potpuno neobičnim mirisom.
Recept je za one drske obiteljske slastičare što ne znaju gdje stoji mikser (a ni ne treba im), ali i za specijalce koji koriste što ima u kući pa oduševe i staro i mlado.

Pomuženi kokos, recept

Sastojci: 8 dcl mlijeka; prstohvat soli; 3 svježa lista smokve prosječne veličine, odrezanih peteljki; 4 žlice griza; 1 žlica Gustina; 1 - 2 žlice meda (može šećer ako nema meda).
Voćni sirup za preljev.


Priprema; oprane listove smokve malo zgužvamo rukama da oslobode miris, pa ih u mlijeku zagrijavamo sve do ključanja. Ostavimo tako sa strane15 - 20 minuta, pa izvadimo listove.
Sada u to ponovo zagrijano mlijeko dodamo ostale sastojke (ne i med, njega ćemo umiješati kada griz bude gotov), pa uz miješanje kuhamo dok se krema ne zgusne posve jednolično.
Razlijemo griz u zdjelice, pustimo (ili ne) da se ohladi, pa žlicom napravimo spiralnu crtu, plitki utor, po površini i u nju ulijemo tanak mlaz kiselkastog voćnog sirupa.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...