Preskoči na glavni sadržaj

Štavelj, Rumex neki - Jako fino

 

Štavelji su višegodišnje zeljaste biljke iz brojne familije Rumex. Skloni su međusobnom križanju pa ih je ponekad teško baš točno odrediti. Štavelji koji rastu kod nas su svi neškodljivi, no nisu svi jednako ukusni. Među najukusnije a srećom i najčešće štavelje koji samoniklo rastu kod nas svakako spadaju kovrčavi štavelj, pitomi štavelj i kiselica.
Štavelji su vrlo skloni križanju, pa je ponekad teško odrediti točno o kojoj se vrsti radi. Najbolje je na poznatom terenu proučiti kušanjem koji bi mogao biti naš favorit, a onda s njime u lonac. Svi štavelji počinju rast u proljeće nepravilnom rozetom, izduženih listova duge peteljke i dobro vidljivom srednjom žilom što se kao nastavak peteljke proteže cijelom dužinom lista. Nakon ljetnih kiša, u ranu jesen, ponovo izbijaju ove rozete. Štavelj je veoma raširena biljka. Uglavnom se smatra teško iskorjenjivim korovom. Jestivi su i vrlo ukusni mladi listovi, ali i sjemenke od kojih se može mljevenjem i miješanjem sa brašnom napraviti mnogi pekarski specijaliteti. 
Jako fino, recept
Sastojci - 300 gr očišćenih mladih listova štavelja bez peteljki; 1 kapula: pola žlice koncentrata rajčice; 1 žličica crvene paprike u prahu; 2 -3 žlice ječma (ili bulgura, može riže); sol, papar i malo ulja. Vrhnje za kuhanje ili jogurt.

Priprema - Na masnoći smećkasto prepržiti kapulu, dodati narezano lišće štavelja i sve ostale sastojke, naliti 8 dcl vode i kuhati dok se ječam ne skuha. Na kraju umiješati vrhnje za kuhanje ili jogurt, prema ukusu. Juha je jednako ukusna ako ju miksanjem pretvorimo u krem juhu ili serviramo samo tako.
Oznake:

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...
Pročitajte više

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...
Pročitajte više

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...
Pročitajte više