Trnjina, Prunus spinosa je razgranati trnoviti grm, rijetko kada stabalce, tamne kore, ovalnih, po rubu sitno nazubljenih listića na kratkoj peteljci. Bijeli sitni cvjetići su vrlo privlačni pčelama - što zbog mirisa i nektara, što zbog rane cvatnje u ožujku - prije nego izbiju listići. Plod je tamna, skoro crna boba sa jednom košticom.
Zreli plodovi trnjine
Među okorjelim pušačima, listovi trnjine slove kao pomoćno sredstvo za odvikavanje od duhanskih cigareta. Nikada nisam čula da je nekome zbilja i uspjela ta metoda.
U početku sazrijevanja, u osmom mjesecu, trnjina je svijetlo plavo nahukana a kasnijim sazrijevanjem, naročito nakon prvih mrazova plod gubi tu plavo-pepeljastu prevlaku i ostaje gotovo crn. To bude od početka listopada, pa do kraja studenog. Zavisi od klime staništa.
To je obično vrijeme i kada plodove počnu konzumirati ptice, ali i oni ljudi što se slijepo drže tradicije iz nekih zbilja starih vremena - onih kada još nije bila izumljena vatra. ili nešto manje starijeg doba prije izuma ledenice.
To sa mrazom i nekim divljim plodovima još uvijek vrijedi za pastire koji uz put uberu poneki plod. Više iz zabave nego da bi se prehranili. Ni pastiri nisu više što su nekada bili. A i puno ih je manje.
Stanište ove biljke je najčešće rub šume, livade, često suhi osunčani kamenjari ili rubovi pašnjaka.
Kamenjari moga kraja ne poznaju mraz u vrijeme sazrijevanja trnjine. Da se dogodi, valjda bi bio proglašen neradni dan zbog elementarne nepogode. Da ljudi ranije povade spremljenu zimsku robu.
Trnjina je odavno poznata kao ljekovita biljka - u narodnoj medicini koristi se cvijet, list, kora i plod.
I nema nikakve veze sa crnim glogom, osim na onoj izuzetno popularnoj stranici o samoniklom jestivom bilju gdje komentare pišu i ljudi bez osnovnog znanja o biljkama i medicini, ali jednostavno moraju komentirati... Od toga im valjda zavisi duševno zdravlje. Kao i mraz trnjini.
Pekmez od trnjine
Priprema - Preliti trnjine mješavinom vode i vina i kuhati dok se ne počnu raspadati. To ne traje dugo, otprilike 20 minuta od trenutka prvog ključanja.
Propasirati smjesu da se koštice i kožica odvoje, pomoći si po potrebi dolijevajući vrlo malo vode, da što više "mesa" prođe kroz pasirku.
U dobivenu masu sipamo šećer i naribane jabuke, pa kuhamo potiho dok se pekmez ne počne zgušnjavati a trag kuhače prilikom miješanja postane povremeno vidljiv

