Preskoči na glavni sadržaj

Trnjina, Prunus spinosa - Pekmez


Trnjina, Prunus spinosa je razgranati trnoviti grm, rijetko kada stabalce, tamne kore, ovalnih, po rubu sitno nazubljenih listića na kratkoj peteljci. Bijeli sitni cvjetići su vrlo privlačni pčelama - što zbog mirisa i nektara, što zbog rane cvatnje u ožujku - prije nego izbiju listići. Plod je tamna, skoro crna boba sa jednom košticom.

Zreli plodovi trnjine
Foto: Jasna Terzija

Među okorjelim pušačima, listovi trnjine slove kao pomoćno sredstvo za odvikavanje od duhanskih cigareta. Nikada nisam čula da je nekome zbilja i uspjela ta metoda.
U početku sazrijevanja, u osmom mjesecu, trnjina je svijetlo plavo nahukana a kasnijim sazrijevanjem, naročito nakon prvih mrazova plod gubi tu plavo-pepeljastu prevlaku i ostaje gotovo crn. To bude od početka listopada, pa do kraja studenog. Zavisi od klime staništa.
To je obično vrijeme i kada plodove počnu konzumirati ptice, ali i oni ljudi što se slijepo drže tradicije iz nekih zbilja starih vremena - onih kada još nije bila izumljena vatra. ili nešto manje starijeg doba prije izuma ledenice.
To sa mrazom i nekim divljim plodovima još uvijek vrijedi za pastire koji uz put uberu poneki plod. Više iz zabave nego da bi se prehranili. Ni pastiri nisu više što su nekada bili. A i puno ih je manje.
Stanište ove biljke je najčešće rub šume, livade, često suhi osunčani kamenjari ili rubovi pašnjaka.
Kamenjari moga kraja ne poznaju mraz u vrijeme sazrijevanja trnjine. Da se dogodi, valjda bi bio proglašen neradni dan zbog elementarne nepogode. Da ljudi ranije povade spremljenu zimsku robu.
Trnjina je odavno poznata kao ljekovita biljka - u narodnoj medicini koristi se cvijet, list, kora i plod.
I nema nikakve veze sa crnim glogom, osim na onoj izuzetno popularnoj stranici o samoniklom jestivom bilju gdje komentare pišu i ljudi bez osnovnog znanja o biljkama i medicini, ali jednostavno moraju komentirati... Od toga im valjda zavisi duševno zdravlje. Kao i mraz trnjini.

Pekmez od trnjine
Sastojci - 1 kg zrelih trnjina, 400 gr šećera, 2,5 dcl crnog vina + 2,5 dcl vode, 2 jabuke.


Priprema - Preliti trnjine mješavinom vode i vina i kuhati dok se ne počnu raspadati. To ne traje dugo, otprilike 20 minuta od trenutka prvog ključanja.
Propasirati smjesu da se koštice i kožica odvoje, pomoći si po potrebi dolijevajući vrlo malo vode, da što više "mesa" prođe kroz pasirku.
U dobivenu masu sipamo šećer i naribane jabuke, pa kuhamo potiho dok se pekmez ne počne zgušnjavati a trag kuhače prilikom miješanja postane povremeno vidljiv

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...