Preskoči na glavni sadržaj

Tušt, Portulaca oleracea - Punjene paprike II


Tušt (Portulaca oleracea) je od pradavnih vremena poznato vrijedno povrće kod onih koji su ga uzgajali. Neki to još uvijek rade.
Mi ga ne moramo uzgajati, raste samoniklo tu oko nas.
Jeli su ga egipatski faraoni, drevni Kinezi, Grci i Rimljani.
Prije otkrića C vitamina i uzroka skorbuta, korišten je tušt kao pomoć pri sprječavanju te avitaminoze.
Onda su stvar malo pokvarili znanstvenici kada su otkrili da portulak i nije bogznakakav izvor C vitamina.
Tušt je privremeno pao u nemilost i zaborav, pa su ga ljudi jeli zbog dobrog okusa i pristupačnosti ljeti kada nema puno drugog zelenila. Prešao je pomalo u ilegalu i sramotnu siromašku korov hranu.
Onda su znanstvenici otkrili Omega 3 masne kiseline, njihovu veliku ulogu u očuvanju zdravlja i iznenađeno ustanovili da je tušt jedan od najbogatijih biljnih izvora te tajanstvene supstance.
Eto ga opet u modi!
Svaka generacija voli za sebe misliti da je pametnija od onih prethodnih, da zna sve što se može znati, barem na području hrane i definiciji zdrave hrane.
Sreća da nam opstanak vrste ne ovisi o tom uvjerenju i našoj pojedinačnoj, ali i kolektivnoj pameti!
Nekada je i bijeda dobro došla kao vrhunski laboratorij nutricionističkih otkrića.
Većina te nekada siromaške hrane danas je specijalitet i na popisu onih najzdravijih i ukusnih jela.
Izvrsno je to što napredujemo u znanosti i otkrićima, no ne treba zanemariti ni intuiciju brojnih generacija prije nas.
Intuicija je do te mjere potisnuta i zaboravljena sposobnost, da prevladava mišljenje kako uopće i ne postoji, pa je od većine svrstana u izmišljene moći percepcije stvarnosti.
Ha!
Recept koji slijedi je evociranje starih, zanemarenih, siromaških namirnica koje su danas zbog bogatog nutritivnog sastava na vrhu popisa zdrave hrane. Heljda i tušt.
Kako smo mogli potisnuti u zaborav nešto tako ukusno, meni je velika enigma.

Punjene paprike II, recept

Sastojci: 4 paprike babure; 1 puna čaša heljde: oko 250 gr tušta: 2 - 3 režnja češnjaka; mala vezica zelenog peršina; 3 žlice ulja; žličica crvene paprike u prahu; sol i svježe mljeveni papar.
- Za umak: 2 žlice koncentrata rajčice; 1 žličica šećera i 1/2 žličice soli; list lovora; par kapi Tabasco umaka ili malo oštre crvene paprike (prema ukusu).

Priprema: heljdu je dobro namočiti koji sat prije kuhanja, no nije baš da se mora. Ako ju nismo prethodno namočili, kuhamo ju dvadesetak minuta u 2 čaše samo malo posoljene vode, pa ostavimo poklopljenu da se polako hladi i do kraja popije svu vodu.
Grančice tušta zajedno sa listićima, ponekim cvjetićem i stožastim plodovima treba vrlo sitno nasjeckati. To isto učinimo i sa zelenim peršinom, a češnjak protisnemo.
Sve to umiješamo u kuhanu heljdu, dodamo crvenu papriku, ulje, sol i papar, pa punimo babure kojima smo izvadili sjemenke.
Punjene paprike tijesno poslažemo u prikladnu teću, pa prelijemo u vodi razmućenom i začinjenom konšervom (to je koncentrat rajčice), dodamo list lovora i kuhamo slijedećih 15 - 20 minuta.
Kažu da ljubav ide kroz želudac.
To nije mudrost Sokrata ni Shakespearea, nego narodna poslovica koja se rodila u 19. stoljeću u Njemačkoj, a onda se proširila svijetom brže od recepta za punjene paprike.
Drastičan primjer u prirodi - kod bogomoljki ljubavnik završava u želucu. Kod nas samo paprika nestane – partner ostaje.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...