Tušt (Portulaca oleracea) je od pradavnih vremena poznato vrijedno povrće kod onih koji su ga uzgajali. Neki to još uvijek rade.
Mi ga ne moramo uzgajati, raste samoniklo tu oko nas.
Jeli su ga egipatski faraoni, drevni Kinezi, Grci i Rimljani.
Prije otkrića C vitamina i uzroka skorbuta, korišten je tušt kao pomoć pri sprječavanju te avitaminoze.
Onda su stvar malo pokvarili znanstvenici kada su otkrili da portulak i nije bogznakakav izvor C vitamina.
Tušt je privremeno pao u nemilost i zaborav, pa su ga ljudi jeli zbog dobrog okusa i pristupačnosti ljeti kada nema puno drugog zelenila. Prešao je pomalo u ilegalu i sramotnu siromašku korov hranu.
Onda su znanstvenici otkrili Omega 3 masne kiseline, njihovu veliku ulogu u očuvanju zdravlja i iznenađeno ustanovili da je tušt jedan od najbogatijih biljnih izvora te tajanstvene supstance.
Eto ga opet u modi!
Svaka generacija voli za sebe misliti da je pametnija od onih prethodnih, da zna sve što se može znati, barem na području hrane i definiciji zdrave hrane.
Sreća da nam opstanak vrste ne ovisi o tom uvjerenju i našoj pojedinačnoj, ali i kolektivnoj pameti!
Nekada je i bijeda dobro došla kao vrhunski laboratorij nutricionističkih otkrića.
Većina te nekada siromaške hrane danas je specijalitet i na popisu onih najzdravijih i ukusnih jela.
Izvrsno je to što napredujemo u znanosti i otkrićima, no ne treba zanemariti ni intuiciju brojnih generacija prije nas.
Intuicija je do te mjere potisnuta i zaboravljena sposobnost, da prevladava mišljenje kako uopće i ne postoji, pa je od većine svrstana u izmišljene moći percepcije stvarnosti.
Ha!
Recept koji slijedi je evociranje starih, zanemarenih, siromaških namirnica koje su danas zbog bogatog nutritivnog sastava na vrhu popisa zdrave hrane. Heljda i tušt.
Kako smo mogli potisnuti u zaborav nešto tako ukusno, meni je velika enigma.
Punjene paprike II, recept
Sastojci: 4 paprike babure; 1 puna čaša heljde: oko 250 gr tušta: 2 - 3 režnja češnjaka; mala vezica zelenog peršina; 3 žlice ulja; žličica crvene paprike u prahu; sol i svježe mljeveni papar.
- Za umak: 2 žlice koncentrata rajčice; 1 žličica šećera i 1/2 žličice soli; list lovora; par kapi Tabasco umaka ili malo oštre crvene paprike (prema ukusu).
Priprema: heljdu je dobro namočiti koji sat prije kuhanja, no nije baš da se mora. Ako ju nismo prethodno namočili, kuhamo ju dvadesetak minuta u 2 čaše samo malo posoljene vode, pa ostavimo poklopljenu da se polako hladi i do kraja popije svu vodu.
Grančice tušta zajedno sa listićima, ponekim cvjetićem i stožastim plodovima treba vrlo sitno nasjeckati. To isto učinimo i sa zelenim peršinom, a češnjak protisnemo.
Sve to umiješamo u kuhanu heljdu, dodamo crvenu papriku, ulje, sol i papar, pa punimo babure kojima smo izvadili sjemenke.
Punjene paprike tijesno poslažemo u prikladnu teću, pa prelijemo u vodi razmućenom i začinjenom konšervom (to je koncentrat rajčice), dodamo list lovora i kuhamo slijedećih 15 - 20 minuta.
Kažu da ljubav ide kroz želudac.
To nije mudrost Sokrata ni Shakespearea, nego narodna poslovica koja se rodila u 19. stoljeću u Njemačkoj, a onda se proširila svijetom brže od recepta za punjene paprike.
Drastičan primjer u prirodi - kod bogomoljki ljubavnik završava u želucu. Kod nas samo paprika nestane – partner ostaje.