Vrijesak, kameni, primorski, krški, planinski, lopatasti vrisak, osogriz, osoguz, čubar - sve su to narodni nazivi za biljke iz roda Satureja, familije Lamiaceae (usnatice). Ipak, ima ih različitih vrsta još i više nego narodnih imena (navodno tridesetak), pa ako ubrojimo i križance... Pametniji popušta!
Zanimljivo, svi ovi narodni nazivi se koriste baš za sve Satureje jer je zbilja vrlo malo botanički prosječno obrazovanih ljudi koji uopće vide neku razliku. Onih što o botanici nemaju pojma još je i više. Sreća, jer među ovim biljkama nema otrovnih i umjerena konzumacija ne samo da nije škodljiva, nego je i korisna.
Vrijesak dobro podnosi sušenje, aroma i djelotvornost ostaju sačuvani:
Za ovaj recept bih ipak o jednoj posebnoj vrsti: Satureja cuneifolia (pridjev znači – klinastog lista). Stručnjaci kažu da joj je narodni naziv – lopatasti vrisak. Dugo su i sami bili u dilemi da li da ovaj vrisak proglase kao posebnu vrstu ili jednostavno - subspecia, podvrsta onog montana. Odluka je pala, pa osim jedinstvenog, latinskog naziva, morali su izmisliti i navodno narodni.
Stručnjaci izgleda ne žive u narodu, jer kao i mnogim drugim biljkama „narodski“ krštenim po stručnjacima, narod ni za ovaj naziv nije nikada čuo.
Botaničari ponekad doista napišu nešto poput: "Narod ga naziva...", a taj "narod" se sastoji od jednog diplomskog rada iz 1978. i jednog djeda iz zaseoka s troje stanovnika. Ostalih četiri milijuna ljudi o tome nemaju pojma.
Duž obale definitivno je najčešći i najpoznatiji kameni vrisak, Satureja montana. Drugi, također vrlo čest je taj navodno klinasto-lopatasti, Satureja cuneifolia.
Razlikuju se mirisom, oblikom lista i po načinu kako su raspoređeni cvjetići u vrijeme cvatnje. Ni jedna od tih razlika nije na prvi pogled uočljiva, ako ju baš ne tražimo. Želim prijatelje ZdraveTrave nagovoriti da ipak potraže. Taj „lopatasti“ vrisak je dušu dao kao začin za slastice. On ima posebno bogatu mješavinu eteričnih ulja (navodno čak 20), harmoničnu aromu slatkastog spektra.
Sredinom srpnja još ne cvjeta. Prepoznati ćemo ga po širini i obliku listića. Za razliku od listova kamenog vriska koji su uski i šiljasti, ovaj lopatasto-klinasti ima jednako male, ali blago proširene listove koji se iz minijaturne peteljke ovalno šire pa onda završavaju zaobljeno ili ponekad špicom. Za taj špic kriva je neka pohlepna pčelica, lakomi leptir ili proždrljivi bumbar, što neumorno oblijeću sve vrijeske i ne prave razliku po vrstama i tako stvaraju križance.
Oba ova najčešća dalmatinska vriska cvatu u isto vrijeme krajem ljeta i početkom jeseni, uglavnom dijele ista staništa i klimatske uvjete, pa i privlače posve iste oprašivače. Zato nije nikakvo iznenađenje kada naiđemo na križance.
Rolada od 20 aroma, recept
Sastojci:
- Za vodeni biskvit: 3 jaja (odvojiti bjelanjak); 3 žlice vode; 80 gr šećera; 100 gr brašna + pola praška za pecivo.
- Za kremu: pola žlice sušenog lopatastog vriska ili 3 grančice (od oko 12 cm) svježeg; 200 ml vrhnja za šlag; 250 g mascarpone sira; 3 žlice šećera; 120 gr bijele čokolade; prstohvat soli; naribana korica pola limuna.
Priprema biskvita: Pećnicu zagrijemo na 170°C.
Žumanjke sa šećerom pjenasto miksamo dok ne problijede i udvostruče volumen, pa još umiješamo i 3 žlice vode, a bjelanjke i prstohvat soli miksamo do ne previše čvrstog snijega.
U pjenu od žumanjaka naizmjence ručno umiješamo dio brašna pomiješanog sa praškom za pecivo, pa dio snijega od bjelanjaka i nastavimo dok sve ne potrošimo.
Ovo kremasto tijesto izlijemo u tanak sloj preko maslacem premazanog papira za pečenje na velikoj tepsiji od pećnice.
Pečemo otprilike 12 minuta, odnosno dok tijesto ne počne dobivati jantarnu poju.
Još vruće tijesto zajedno sa papirom savijemo u rolat, pa ostavimo da se ohladi do sobne temperature. Tada pažljivo odmotamo savitak odvajajući papir, biskvit premažemo kremom i ponovo savijemo roladu.
Ako želimo ukrasiti roladu čokoladnom glazurom, preporučam prvo ju ohladiti neko vrijeme u hladnjaku, kako bi se topla glazura bolje, ravnomjernije primila.
Priprema kreme: 100 ml vrhnja sa dodanim vriskom zagrijemo do ključanja, pa izmaknemo sa štednjaka i ostavimo ne duže od 10 minuta.
Procijedimo i uz ponovno zagrijavanje u aromatiziranom vrhnju otopimo natrganu bijelu čokoladu. Pustimo da se malo ohladi.
Od ostatka vrhnja sa 3 žlice šećera napravimo šlag, a u mascarpone umiješamo naribanu koricu limuna.
Sve zajedno sjedinimo. Zadnji pažljivo umiješamo šlag.