Preskoči na glavni sadržaj

Amula, Prunus cerasifera – Knedle sa amulama


Amula, džanarika, mirabela. zerdelija, ringlov. cibor, trnošljiva i mnoge izvedenice od tih naziva su jednako vrijedni nazivi za plod i stablo, ponekad grm ove samonikle voćke..
To je vrlo rasprostranjena, otporna divlja voćka, svima poznata, no rijetko se upotrebljava kao konzumna stolna sorta, pa su čak i prerađevine od nje pomalo potisnute u zaborav.
Nedostatak su mali, žuti ili crveni plodovi, relativno krupna koštica koja se ne odvaja lako od pulpe i nešto čvršća opna.
Prednosti su joj rano sazrijevanje, izvrstan okus u zrelosti, visoka i redovita rodnost, te vrlo kratko kuhanje za prerađevine.
Amulu mnogi pamte iz djetinjstva, a neki, oni mlađi će ju tek zapamtiti.
Iz nekog razloga to je voće koje jako privlači djecu i puno prije nego sazrije. izvedenice iz ovih naziva su naši domaći, narodni nazivi za ovu samoniklu vrstu
Toliko je privlačno, da se ponegdje naziva i driskavac, u slavu nuspojava koje izaziva prejedanje nezrelim plodovima.
Rijetko kada ti plodovi zaista uspiju biti posve zreli. Tada su slatki i koštica se lakše odvaja. Kao ni u jednom drugom samoniklom jestivom voću, ni tu nema standardsa kao kod uzgojenih vrsta. Sazrijevanje se događa u različito vrijeme, od voćke do voćke, zavisi od klime staništa i prilagodbe. Ni veličina ploda, a ni okus nisu posve isti kod svih amula.
Loših nema.
Samonikle amule se razlikuju i po boji ploda, ali i listova. Među krajobraznim arhitektima, a to su vrtlari koji imaju oko i naobrazbu za miješanje boja i tekstura po parkovima, crvena amula je adut za prekinuti niz tamnozelenog živog zida od zimzelenog bilja.

Knedle sa amulama, recept
Sastojci: 20 zrelih plodova amule; 4 krumpira; 1 jaje; 1 čaša brašna za odmah i još 1 rezerve (može zatrebati): prstohvat soli; 3 – 4 žlice šećera pomiješanog sa 2 žličice cimeta u prahu.
Preljev prema izboru – neki od sirupa ili kuhano zaslađeno kiselo vrhnje i na maslacu prepržena prezla (na slici dolje)

Priprema: Amulama povadimo koštice spravicom namijenjeno baš za to (slika gore).
Krumpir treba skuhati u ljusci, pa ga još toplog protisnuti. Količina brašna koja će nam trebati zavisi zapravo od vrste krumpira – koliko je vodenast.
U krumpir dodajemo jaje, malo soli i brašna koliko treba da napravimo mekano tijesto.
Pobrašnjenim rukama uzimamo malo po malo toga tijesta (otprilike 1 žlicu), pa na dlanu napravimo kolut u kojeg stavimo prvo malo šećera sa cimetom, a onda i amulu.
Oblikujemo kuglu tako da tijestom posve prekrijemo voće i odlažemo privremeno na malo pobrašnjenu podlogu – da se ne zalijepi i ne uneredi pravilan oblik kugle.
U dosta kipuće, malo posoljene vode kuhamo knedle dok se ne podignu na površinu, smanjimo temperaturu i gledamo ih kako se vragoljasto prevrću u kipućoj vodi nekih 5 – 6 minuta.
Povadimo ih žičanom grabilicom (šupljačom), pa prelijemo izabranim umakom.
Nije da se mora, ali zbilja je fino.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...