Amula, džanarika, mirabela. zerdelija, ringlov. cibor, trnošljiva i mnoge izvedenice od tih naziva su jednako vrijedni nazivi za plod i stablo, ponekad grm ove samonikle voćke..
To je vrlo rasprostranjena, otporna divlja voćka, svima poznata, no rijetko se upotrebljava kao konzumna stolna sorta, pa su čak i prerađevine od nje pomalo potisnute u zaborav.
Nedostatak su mali, žuti ili crveni plodovi, relativno krupna koštica koja se ne odvaja lako od pulpe i nešto čvršća opna.
Prednosti su joj rano sazrijevanje, izvrstan okus u zrelosti, visoka i redovita rodnost, te vrlo kratko kuhanje za prerađevine.
Amulu mnogi pamte iz djetinjstva, a neki, oni mlađi će ju tek zapamtiti.
Iz nekog razloga to je voće koje jako privlači djecu i puno prije nego sazrije. izvedenice iz ovih naziva su naši domaći, narodni nazivi za ovu samoniklu vrstu
Toliko je privlačno, da se ponegdje naziva i driskavac, u slavu nuspojava koje izaziva prejedanje nezrelim plodovima.
Rijetko kada ti plodovi zaista uspiju biti posve zreli. Tada su slatki i koštica se lakše odvaja. Kao ni u jednom drugom samoniklom jestivom voću, ni tu nema standardsa kao kod uzgojenih vrsta. Sazrijevanje se događa u različito vrijeme, od voćke do voćke, zavisi od klime staništa i prilagodbe. Ni veličina ploda, a ni okus nisu posve isti kod svih amula.
Loših nema.
Samonikle amule se razlikuju i po boji ploda, ali i listova. Među krajobraznim arhitektima, a to su vrtlari koji imaju oko i naobrazbu za miješanje boja i tekstura po parkovima, crvena amula je adut za prekinuti niz tamnozelenog živog zida od zimzelenog bilja.
Knedle sa amulama, recept
Sastojci: 20 zrelih plodova amule; 4 krumpira; 1 jaje; 1 čaša brašna za odmah i još 1 rezerve (može zatrebati): prstohvat soli; 3 – 4 žlice šećera pomiješanog sa 2 žličice cimeta u prahu.
Preljev prema izboru – neki od sirupa ili kuhano zaslađeno kiselo vrhnje i na maslacu prepržena prezla (na slici dolje)
Priprema: Amulama povadimo koštice spravicom namijenjeno baš za to (slika gore).
Krumpir treba skuhati u ljusci, pa ga još toplog protisnuti. Količina brašna koja će nam trebati zavisi zapravo od vrste krumpira – koliko je vodenast.
U krumpir dodajemo jaje, malo soli i brašna koliko treba da napravimo mekano tijesto.
Pobrašnjenim rukama uzimamo malo po malo toga tijesta (otprilike 1 žlicu), pa na dlanu napravimo kolut u kojeg stavimo prvo malo šećera sa cimetom, a onda i amulu.
Oblikujemo kuglu tako da tijestom posve prekrijemo voće i odlažemo privremeno na malo pobrašnjenu podlogu – da se ne zalijepi i ne uneredi pravilan oblik kugle.
U dosta kipuće, malo posoljene vode kuhamo knedle dok se ne podignu na površinu, smanjimo temperaturu i gledamo ih kako se vragoljasto prevrću u kipućoj vodi nekih 5 – 6 minuta.
Povadimo ih žičanom grabilicom (šupljačom), pa prelijemo izabranim umakom.
Nije da se mora, ali zbilja je fino.


Primjedbe
Objavi komentar