Preskoči na glavni sadržaj

Amula, Prunus cerasifera – Liker od amula


Amula je voćka sa najviše narodnih imena, bez konkurencije. To je dokaz ne samo njene rasprostranjenosti, nego i zapaženosti. Samo neki nazivi kojih se mogu na brzinu sjetiti su mirabela, trešnjina šljiva, džanarika, zerdelija, trnošljiva, ringlo, cibor, šljivić, okruglica ranka i naravno, amula...
O ovoj sam samonikloj voćki već pisala, pa da se ne ponavljam. Vjerujem da ju svi podjednako znamo. Ako ništa drugo, sjećamo je se iz djetinjstva kada je iz nekog tajanstvenog razloga bila najprivlačnija nezrela.
A, da! Još jedan naziv – driskulja. To je posve ravnopravan narodni naziv ne baš uglađen, ali stvarno postoji - možda od milja, zbog nuspojava pretjerane konzumacije nezrelog voća.
Danas nešto za odrasle. I ovo bi moglo imati nuspojave ako se neumjereno konzumira, doduše drugačije.
Zato, pamet u glavu i pričekati neko hladnije doba, pa uz popodnevni kolačić jednu čašicu.
Treba pričekati koji mjesec za onaj pravi užitak, ne samo zbog nižih temperatura nego će i odležavanjem ovaj liker razviti onaj pravi, puni okus.
To nikako ne znači da se ne može i odmah degustirati.

Slika: Liker od crvenih amula, priprema

Liker od amula, recept
Sastojci: 1 l crnoga vina; 600 gr amula (izvaditi i sačuvati koštice); po 2 dcl rakije lozovače (može vodka ili gin) i ruma; 300 gr šećera; 5 klinčića i štapić cimeta; 15 kapi ekstrakta vanilije.
Priprema: Vino sa šećerom i košticama zakuhamo, pa krčkamo 5 minuta, da se šećer posve otopi. Dodamo sada amule bez koštica, pa kada ponovo vino proključa, krčkamo još pet minuta.
Ostavimo sa strane, da se tekućina ohladi, a onda sipamo u veću teglu, pa ulijemo po 2 dcl rakije i ruma.
Jasno, treba odmah probati da se uvjerimo kako je dobro, a onda spremiti u ostavu na barem mjesec dana ili, još bolje, i duže – da bude još i bolje...

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...