Da konačno razjasnimo!
Ako vas ne zanima botanika, aromaterapija ili parfimerija, preskočite ovaj dugački predgovor.
Nastavite čitati tamo gdje se spominje vino.
Barbaroža, rozetla ili mirisna pelargonija, biljka je koja kod nas živi dugo, tiho i korisno, ali pod imenom koje stalno izaziva nesporazume. Botanički gledano, ona nije geranij, nego pelargonij – i tu počinje i završava znanost. Pravi geraniji (rod Geranium) su zeljaste biljke bez mirisnih listova i bez eteričnog ulja, i s barbarožom dijele tek daleko srodstvo i slično ime.
Zajednička im je botanička porodica, Geraniaceae no zabuna počinje kod razvrstavanja u rodove, pa vrste.
Barbaroža pripada rodu Pelargonium, skupini biljaka podrijetlom iz južne Afrike, poznatih upravo po aromatičnim listovima. Njihov miris dolazi od spojeva poput geraniola i citronelola – istih onih koji mirišu i u ruži, ali u drugačijem omjeru. Zbog toga jedna od pelargonija miriše na ruže, iako ružu nikada nije vidjela.
Selekcijom i odabirom, drugi, za kuhinju zanimljiviji pelargonij izbrušen je u biljku u kojoj prevladava citronelol - limunski miris.
Zabuna s imenom nastaje u 18. stoljeću, kada su pelargoniji u Evropu stigli pod imenom Geranium, a parfimerija i trgovina eteričnim uljima to ime više nikada nisu pustile.
Tako je eterično ulje iz pelargonija do danas ostalo poznato kao “geranium oil”, iako botanički nema veze s biljnim rodom pravim geranijem.
Botanika je tu rekla svoje, ali tržište je imalo zadnju riječ.
Barbaroža, rozetla, biljka je koju svi poznajemo, ali rijetko tko je siguran kako se zapravo zove. Botanički gledano, ona nije geranij, nego pelargonij, i tu znanost nema dvojbi.
Pravi geraniji (rod Geranium) nemaju mirisne listove, nemaju eterično ulje i s ovom pričom nemaju gotovo nikakve veze.
Mirisne pelargonije potječu iz južne Afrike i zajedničko im je to da u listovima nose aromatična ulja, ali ne mirišu svi isto. Ovisno o tome koji spojevi prevladavaju, miris ide u različitim smjerovima. Kad u ulju dominiraju geraniol i citronelol u "ružičastom" omjeru, dobiva se topao, cvjetni miris koji podsjeća na ružu. Upravo su takve pelargonije ušle u parfimerju i aromaterapiju, gdje je za njih ostalo povijesno ime – “geranij” – iako botanički to nisu.
S druge strane, kod barbarože kakvu poznajemo u kuhinji, isti ti spojevi stoje u drugačijem odnosu. Miris se pomiče prema svježini, limunovoj kori i sapunastoj čistoći, bez cvjetne težine.
Taj je miris manje zanimljiv parfimeriji, ali savršeno razumljiv kuharima: svjež, čist i nenametljiv, idealan za slastice i osobito za pekmez od šljiva.
Paleta mirisa unutar pelargonija daleko je šira, ali za ovaj recept to i nije presudno.
Tu je barbaroža, rozetla u glavnoj ulozi, a barbaroža kakvu danas poznajemo nije strogo jedinstvena botanička vrsta, nego ustaljeni hortikulturni tip koji se generacijama razmnožava vegetativno (reznicama). Zbog toga se u literaturi i praksi pojavljuje pod nekoliko latinskih imena, ali uvijek unutar roda Pelargonium.
Vinski sirup - uklanjanje suvišne vode iz vina, recept
Sastojci: 8 dcl crnoga vina; 5 listova limunske mirisne pelargonije (barbaroža, rozetla); 5 klinčića; komad kore cimeta; kora naranče; šećer.
Priprema: Vino sa začinima iskuhavamo dok ne ostane samo trećina prvobitne količine, te procijedimo, izmjerimo i dodamo volumenom jednaku količinu šećera, pa nastavimo kuhati samo dok se šećer posve ne rastopi.
Krajnji je cilj dobiti gustoću meda. Isparavanjem nismo samo uklonili višak vode, nego i sav alkohol.
Hlađenjem, sirup će se još zgusnuti.
Namjena ovog sirupa nema ograničenja: palačinke, sladoledi, pića, pudinzi, aromatiziranje octa za razne salate ili marinade, glazure, želei, ili kao danas - nadijevanje gorke čokolade u posebne praline...
Jer - dobro se slaže s tamnom čokoladom, tvrdoglavim idejama i ljudima koji ne vole razvodnjene stvari.
Zapečaćeno vino (praline), recept
Sastojci: 300 gr gorke čokolade za kuhanje; 2 žlice biljnog ulja; oko 60 ml vinskog sirupa.
Priprema: na pari rastalimo 200 gr čokolade uz 1 žlicu biljnoga ulja, pa napunimo do 1/3 silikonske kalupe za praline. Kistom razmažemo čokoladu po stranicama svakog od oblika i stavimo u hladnjak na barem 15 minuta, da se čokolada stvrdne.
Slijedeći korak je dodavanje aromatiziranog sirupa u svaki kalupić, pa opet sve u hladnjak, dok se ne rastali i ostatak čokolade sa žlicom ulja.
Tu novu tekuću čokoladu razlijemo po rashlađenim kalupićima i tako zatvorimo, zapečatimo sirup u čokoladi.
Nazad u hladnjak i pametuglavu! Svrha ovih pralina je da se počastimo u društvu dragih nam ljudi, ne da sve pojedemo sami.




Primjedbe
Objavi komentar