U užoj okolici moje kuhinje rastu dva bijela bora; alepski u neposrednoj blizini i srebrni malo dalje, ali vidim ga kroz prozor koji gleda na Velebit. Nađe se tu i poneki crni bor, Pinus nigra. Sjemenke donese bura sa Velebita.
Sve su to moćna, mirisna zimzelena stabla bez kojih su i Dalmacija i Velebit nezamislivi, bez kojih zrak moga zavičaja ne bi bio tako mirisan i čist. Svi borovi daju plod koji sazrijeva više godina. Proljetna cvatnja bora rezultira zrelom šišarkom iz koje će ispasti sjeme tek nakon dvije godine sazrijevanja na stablu, a otpasti će nakon još godinu dana.
Bor i svi njegovi dijelovi se od davnina koriste u narodnoj medicini. Već i sama šetnja borovim šumarkom pomoći će dobrom raspoloženju i lakšem disanju. Opće su poznati čaj od borovih iglica, ukusan vitaminski napitak i izvrstan "med" od vrškova mladih izboja. Jako dobar i puno brže pripremljen je i sirup od nezrelih šišarki. Malo manje je poznato slatko od mladih šišarki. To je poslastica kojom se diči sibirski dio Rusije, no nema razloga da se i mi ne osladimo tom izuzetnom delicijom.
Za slatko treba nabrati vrlo mlade, tek zametnute, jesenske šišarke bora, ne veće od dobro podrezanog nokta na ruci. Posebno treba pripaziti da su žive. To ćemo vidjeti po boji spoja sa peteljkom. Kada se otkine peteljka, mora ostati blijedo zelena ranica. Malo osjetljiviji nosovi će prepoznati živu šišarku i po mirisu. Te mlade, malene šišarke su taman toliko mekane da ih možemo pregristi, pa ostati i dalje jednako zubati i mirisne, te jedino one mogu dati onaj pravi rezultat.
Slatko je voćna prerađevina koja je pomalo zaboravljena u ovim našim krajevima, a uz obalu nije nikada ni bila udomaćena. To nije samo riječ koja označava okus. Postoje čitavi rituali serviranja slatkog u posebnim malim zdjelicama, uz čašu vode i sa žličicom koja se smije samo jednom upotrijebiti. Gost koji uzme zdjelicu ispred sebe i navali žlicom po slatkom se smatrao prostakom.
Pretpostavljam da su se članovi domaćinstva koji vole slatko ipak češće uvlačili krišom u smočnicu.
Slika: Blijedo zelena ranica na mjestu gdje je bila peteljka - pouzdan znak da je šišarka živa
Slatko od šišarki bora, recept
Sastojci - na svaku punu šalicu mladih šišarki ide po pola šalice šećera i pola šalice vode.
Priprema – Svježe ubrane šišarke namočiti u mlakoj vodi i ostaviti da se tako moče preko noći. Slijedeći dan zakuhati tu mirisnu vodu i šećer, pa kada zavrije ubaciti ocijeđene šišarke i smanjiti plamen. Kuhati dok ne omekšaju, a sirup se zgusne tako da se kapljica sirupa ne razlijeva kada ju kapnemo na hladan tanjurić. Vrijeme kuhanja je teško procijeniti. Zavisi o količini namirnica, kvaliteti posude i ćudi štednjaka. Svakako se treba pripremiti na dugo stajanje pored štednjaka, ali isplati se.
Slika: Slatko od šišarki. Ne mora se baš servirati po tradiciji, fantastično je i na kruhu sa maslacem. Uz gorku bijelu kavu na primjer.




Primjedbe
Objavi komentar