Preskoči na glavni sadržaj

Čičoka, Helianthus tuberosus - Jednostavno, a prste da poližeš!


Čičoka je invazivna ljepotica uvezena u Evropu iz srednje Amerike sa ciljem da obogati ukrasne vrtove svojim lijepim, zlatnim, velikim cvjetovima na visokim stabljikama. Brzo se pokazalo da je ta biljka neposlušna, ne poštuje zakonitosti urednih formalnih vrtova, ometa rast i razvoj drugih biljaka. Dugo je trebalo da Evropljani prihvate ideju o njenim gomoljima kao o ukusnom povrću. Da nije bogatstva inulina i pomodarstva u uključivanju dobrih stvari u ishranu tek kada ih farmaceutsko - medicinska struka objasni na širim masama prihvatljiv način, čičoka bi i dalje bila samo iz vrtova protjerani korov.
Uostalom, sličnu je sudbinu proživljavao i krumpir. U početku je i on bio u Evropi samo ukrasna biljka i da nije bilo par pametnih vladara koji su svojim autoritetom i mudrošću nametnuli zatucanom narodu krumpir u lonac, demografska slika Evrope bi danas izgledala puno skromnije. Mnogi su umirali od gladi, ali nisu htjeli prihvatiti novu hranu. Uostalom, ni danas nije drugačije. I dalje ima onih što se krste na spomen puževa, žaba ili "korova" u tanjuru. Jestivi puževi i žabe se već odavno uzgajaju jer su u prirodi desetkovani i ne mogu zadovoljiti potražnju gurmana, a brzo će doći i korov na red.
S ponosom ističem da je moj vrt pun korova, a žabama služi samo kao utočište. Puževi baš i nisu na sigurnom.
Zbog otpornosti i invazivnosti, jednom posađena čičoka se obnavlja redovito i često širi čak i tamo gdje nije poželjna. Hoću reći, samonikla biljka i sama nikla nije ista stvar.
Samoniklu biljku ćemo naći u prirodi, na staništu kojeg je sama izabrala, bez utjecaja čovjeka.
Biljka koja sama nikne u vrtu, nakon što smo prvu generaciju posadili, svejedno koliko davno, ipak se razlikuje od one prvobitne, "divlje". Vrtovi su ograničeni komadi prirode koji pod našim nadzorom i raznim intervencijama pitomije bujaju, a biljke selekcioniramo prema svojim sklonostima.
Čičoka je jedna od tih jestivih, vrlo korisnih i ukusnih biljaka što se lako prilagođavaju svim uvjetima i lakše se sama širi nego što mi to možemo spriječiti.
Dobra je vijest da je čičoka jestiva i na proljeće. Tada su mladi izboji i prvi listovi vrlo primamljivo zeleno povrće.
Sada, pa sve dok se tlo posve ne zamrzne, možemo iskapati i u slast pojesti fine gomolje.
Slijedi možda najjednostavniji recept za ove ukusne, zdrave gomolje. Posebno prija uz raženi kruh i obilje zelene salate.


Jednostavno, a prste da poližeš!, recept

Sastojci - 500 gr gomolja čičoke; malo ulja; 1 čašica kiselog vrhnja; 2 režnja češnjaka; sol, papar; zeleni peršin
Priprema - Gomolje ispeći u malo nauljenoj dubokoj tavi, preliti posoljenim kiselim vrhnjem u koje umiješamo protisnut češnjak. Prema ukusu, dodati i papar. Kuhati kratko, samo da vrhnje proključa.
Gotovo jelo posuti sitno narezanim zelenim peršinom.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...