Čičoka je dobro udomaćena strankinja, toliko dobro prilagođena našem podneblju da ju već smatramo svojom. Negdje je ona ukras ruba vrta, negdje samonikla divljakuša, a poneki hrabri vrtlar ju i uzgaja. To je zapravo jedna od onih biljaka što invazivno teže slobodi i ne daju se previše pripitomljavati. Jednom posađena u vrt, ona se brine sama o sebi i nastoji bezobrazno preuzeti kompletni teritorij. Osim brojnih gomolja koje i da hoćemo ne možemo sve pronaći, pa su oni baza slijedeće generacije, čičoka ima i drugu, manje ugodnu taktiku osvajanja vrta. Sposobna je inhibirati rast drugih biljaka, pa čak i drveća koje joj se nađe na osvajačkom pohodu.
Godinama sam gledala par domaćih voćaka kako slabo napreduju, nikako da krenu. Nisu to nekakve egzotične vrste - smokva, fafarikula, amula. To su u mom kraju samonikle, domaće vrste. Čičoka je uljez.
Konačno sam shvatila da sam unesrećila domaću floru kada sam dovela čičoku. Sada ju već par godina pokušavam iskorijeniti iz nekih dijelova vrta i ograničiti na neutralnom terenu, maloj ogradi omeđenoj suhozidom. Nisam sigurna da uspijevam, no vrlo sam odlučna i uporna. Srećom, čičoka je ne samo jestiva i iznimno korisna po naše zdravlje, nego i jako fina. Jestivi su mladi zeleni izdanci i podzemni gomolji. Odlučna sam pobiti onu poslovicu da pametniji popušta. Rezultat se još ne nazire...
Jedna od čestih dilema većine ljubitelja samoniklog jestivog bilja koji više vole šetati čistom prirodom i povremeno se počastiti njenim darovima nego proučavati fiziologiju i metabolizam, je razlika između probiotika i prebiotika. Nije to ista stvar niti tipfeler. Gomolji čičoke su na glasu kao veliki izvor prebiotika inulina. To odmah asocira na inzulin i često ćemo pročitati tvrdnju da je čičoka zato dobra za dijabetičare. Je, dobra je, no jednako je dobra i za sve ostale. Inulin nema veze sa inzulinom. Inulin je biljni, nama neprobavljivi ugljikohidrat, za razliku od inzulina koji je produkt gušterače i sami si ga proizvodimo ako imamo sreće.
Čistunci će se šokirati kada shvate da smo svi mi domaćini miliona raznih bakterija koje nisu samo na površini kože pa da ih se možemo riješiti sapunom. Unutar našeg probavnog trakta ima sva sila bakterija. Neke su potencijalno opasne, neke održavaju naše zdravlje. Ove korisne su probiotici. Inulin je neprobavljivi ugljikohidrat koji neizmijenjen prolazi kroz probavni trakt i tu ga željno čekaju probiotici , prerade ga anareobnom fermentacijom u svoju hranu i razgrade na više produkata od kojih mi uočavamo uglavnom samo plinove. Hrana dobrih bakterija se naziva prebiotik. One zločeste ga ne jedu.
To zapravo znači da jedemo čičoke, artičoke, cikoriju, korijen maslačka, sve te fine stvari bogate inulinom, više da nahranimo svoje dobre bakterije nego nas. Ili moramo prihvatiti da smo mi bakterije, odnosno da je to jedan od naših obaveznih sastavnih dijelova. Malo teško za pomiriti se sa time, no tako je...
Čičoka, topinambur, jeruzalemska artičoka, gomoljasti suncokret, sve su to nazivi te jedne biljke. Prepoznatljiva je po lijepim žutim cvjetovima nalik suncokretovim, samo sitnijim. Visina odrasle biljke konkurira suncokretu. Jesenski debeljuškasti gomolji su ono što se sada traži. Ako nemamo čičoku u vrtu, trebalo je zapamtiti gdje smo ono u svojim skitanjima vidjeli te lijepe cvjetove. Nadzemni dio čičoke već polako odumire, a podzemni se deblja.
To znači da u šetnju treba ponijeti vile kopačice ili nešto slično.
Za ljubitelje samoniklih jestivih biljaka normalan rekvizit.
Pun tanjur jeseni
Sastojci za tri do četiri puna tanjura - Pregršt gomolja čičoka; pregršt narezanih vrganja; šaka kockica pancete + malo masti ili ulja; 1 kapula; 3 režnja češnjaka; 6 dcl vode; 1 list lovora; malo neke od ljutih papričica, može i u prahu; sol; 2 žlice kiselog vrhnja.
Na malo masnoće prepržiti slaninu, dodati kapulu, pa kada postane staklasta, uvaliti čičoke i gljive. Kratko pirjati, ne više od pet minuta, a onda naliti vodom i začiniti ljutom paprikom, protisnutim češnjakom, lovorom i solju.
Kuhati sve još petnaestak minuta.
Meni je draža krem juha, pa to postignem kratkom upotrebom štapnog miksera, no taj korak nije obavezan.
Na kraju umiješati i kiselo vrhnje.
Kiselkast okus se može postići jednako dobro i ukusno i sa malo bijeloga vina ili kojom žlicom limunovog soka. To ako izbjegavate vrhnje. Ne mogu zamisliti zašto.


Primjedbe
Objavi komentar