Preskoči na glavni sadržaj

Crna pomoćnica, Solanum nigrum - Pomoćnica u lisnatom džepu

 

Crna pomoćnica raste posvuda gdje čovjek prošeta, iskopa, zapusti ili nešto baci. Nikne uz putove, njive, stare zidove, vrtove i kraj kuća – kao da nas stalno podsjeća da ne znamo što nam raste pod nosom.
Većina ljudi je smatra korovom, a neki je brkaju s otrovnim velebiljem ili „onim što jede perad kad pobjegne iz ograde“.
Grmić je nizak, neugledan, s bijelim cvjetićima koji se ni ne trude biti dekorativni.
Kad dozrije, nosi male, sjajne, crne bobice – i tu nastane drama: jedni panično bježe, drugi kolutaju očima, treći se sjećaju da je netko to nekad jeo pred "mojim očima, časna riječ!" i preživio.. Zelene i nedozrele bobice stvarno nisu za tanjur, ali potpuno zrele crne bobice odavno se jedu u raznim krajevima, od Balkana do Indije.

Na slici: Crna pomoćnica - samo zrele, potpuno crne, mekane bobe što na dodir lako otpadaju (ne zelene pa čak ni ljubičaste), su ukusno i zdravo divlje voće.

Nekad su ih djeca brala usput, žene kuhale u pekmez, a negdje su završavale i u pitama i slatkim preljevima. Danas ih većina niti ne primijeti – ili ih nogom zgazi dok traži „pravu hranu“.
A možda je upravo ovaj zanemareni korov bolja ulaznica u jesenski desert nego sve ono što otužno vene u supermarketima u dekorativnim plastičnim kutijicama od po oko 100 gr.
Džepna pomoćnica
(brzi desert za one koji nemaju vremena ni živaca, ali imaju bobice i apetit)
Sastojci:
1 pakiranje gotovog lisnatog tijesta (smrznuto ili svježe, koga briga); 1 puna šalica zrelih bobica crne pomoćnice (oprane i očišćene od peteljki); 1 žlica šećera ili više po želji i ukusu + 1 vanilin šećer; 1 žlica gustina ili mljevenog keksa; 1 žlica limunova soka; mlijeko ili razmućeno jaje za premaz.
Opcija za šminku poslije: šećer u prahu


Na slici: nadjev za lisnate džepove - zrele bobe crne pomoćnice, zdrobljeni keks, šećer i vanilin šećer, te limunov sok


Priprema:
1. Probudimo pećnicu (dosta je drijemala cijelo ljeto) na 180–190°C.
2. Napravimo nadjev: u zdjelici pomiješamo bobice, šećere, gustin ili mljeveni keks (da sok ne pobjegne kao susjeda u Njemačku) i limunov sok.
Lagano promiješamo bez previše gnječenja - ne želimo pire.
3. Lisnato u akciji - oklagijom razvučemo tijesto (ako je smrznuto, pričekamo, nikakva oklagija ne pomaže u toj situaciji) i narežemo ga na pravokutnike, kvadrate ili što ispadne ravno.
Ja sam se poigrala krugovima - nije baš ekonomično, ali mi se svidjelo.
4. Punjenje - na svaki komad stavimo po žlicu nadjeva., preklopimo tijesto na pola kao jastučić, trokutić, kiflicu ili prvu četvrt mjeseca, pa rubove stisnemo viljuškom da izgledaju kao da odavno znamo kako to umjetnici slastičari rade.
5. Premaz - pređemo preko njih jajetom ili mlijekom — čisto da porumene kao da su bili na ljetovanju.
6. Pečenje - 12–15 minuta dok ne narastu i zažute taman da susjedi počnu nostalgično njuškati.


Posluživanje:



Jede se toplo, mlako ili odmah s pleha dok nas nitko ne gleda.
Fensi slastičari će posuti lisnate džepove šećerom u prahu - istina je da su tako posuti fotogeničniji, no tko još ima vremena za takve kerefeke pred objektivom?!

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...