Crna pomoćnica raste posvuda gdje čovjek prošeta, iskopa, zapusti ili nešto baci. Nikne uz putove, njive, stare zidove, vrtove i kraj kuća – kao da nas stalno podsjeća da ne znamo što nam raste pod nosom.
Većina ljudi je smatra korovom, a neki je brkaju s otrovnim velebiljem ili „onim što jede perad kad pobjegne iz ograde“.
Grmić je nizak, neugledan, s bijelim cvjetićima koji se ni ne trude biti dekorativni.
Kad dozrije, nosi male, sjajne, crne bobice – i tu nastane drama: jedni panično bježe, drugi kolutaju očima, treći se sjećaju da je netko to nekad jeo pred "mojim očima, časna riječ!" i preživio.. Zelene i nedozrele bobice stvarno nisu za tanjur, ali potpuno zrele crne bobice odavno se jedu u raznim krajevima, od Balkana do Indije.
Na slici: Crna pomoćnica - samo zrele, potpuno crne, mekane bobe što na dodir lako otpadaju (ne zelene pa čak ni ljubičaste), su ukusno i zdravo divlje voće.
Nekad su ih djeca brala usput, žene kuhale u pekmez, a negdje su završavale i u pitama i slatkim preljevima. Danas ih većina niti ne primijeti – ili ih nogom zgazi dok traži „pravu hranu“.
A možda je upravo ovaj zanemareni korov bolja ulaznica u jesenski desert nego sve ono što otužno vene u supermarketima u dekorativnim plastičnim kutijicama od po oko 100 gr.
Džepna pomoćnica
(brzi desert za one koji nemaju vremena ni živaca, ali imaju bobice i apetit)
Sastojci:
1 pakiranje gotovog lisnatog tijesta (smrznuto ili svježe, koga briga); 1 puna šalica zrelih bobica crne pomoćnice (oprane i očišćene od peteljki); 1 žlica šećera ili više po želji i ukusu + 1 vanilin šećer; 1 žlica gustina ili mljevenog keksa; 1 žlica limunova soka; mlijeko ili razmućeno jaje za premaz.
Opcija za šminku poslije: šećer u prahu
Na slici: nadjev za lisnate džepove - zrele bobe crne pomoćnice, zdrobljeni keks, šećer i vanilin šećer, te limunov sok
Priprema:
1. Probudimo pećnicu (dosta je drijemala cijelo ljeto) na 180–190°C.
2. Napravimo nadjev: u zdjelici pomiješamo bobice, šećere, gustin ili mljeveni keks (da sok ne pobjegne kao susjeda u Njemačku) i limunov sok.
Lagano promiješamo bez previše gnječenja - ne želimo pire.
3. Lisnato u akciji - oklagijom razvučemo tijesto (ako je smrznuto, pričekamo, nikakva oklagija ne pomaže u toj situaciji) i narežemo ga na pravokutnike, kvadrate ili što ispadne ravno.
Ja sam se poigrala krugovima - nije baš ekonomično, ali mi se svidjelo.
4. Punjenje - na svaki komad stavimo po žlicu nadjeva., preklopimo tijesto na pola kao jastučić, trokutić, kiflicu ili prvu četvrt mjeseca, pa rubove stisnemo viljuškom da izgledaju kao da odavno znamo kako to umjetnici slastičari rade.
5. Premaz - pređemo preko njih jajetom ili mlijekom — čisto da porumene kao da su bili na ljetovanju.
6. Pečenje - 12–15 minuta dok ne narastu i zažute taman da susjedi počnu nostalgično njuškati.
Posluživanje:
Jede se toplo, mlako ili odmah s pleha dok nas nitko ne gleda.
Fensi slastičari će posuti lisnate džepove šećerom u prahu - istina je da su tako posuti fotogeničniji, no tko još ima vremena za takve kerefeke pred objektivom?!