Preskoči na glavni sadržaj

Crni sljez, Malva sylvestris - Polpete


Crni sljez je još jedna od onih baš svima poznatih, sveprisutnih biljaka o čijoj ćete ljekovitosti naći gomilu podataka i uputa na internetu. Zavisno od znanja i ozbiljnosti autora takvih objava, možda vam nešto od tih recepata i pomogne. Utješno je da naškoditi neće. Crni sljez je sigurna biljka koju smijete bez straha upotrijebiti, neće vas otrovati. Čak ni zabuna u prepoznavanju i upotreba neke od jako sličnih sljezovača neće biti škodljiva.
Koristio se crni sljez odavno i naveliko i u kozmetici, a trend je vraćanja prirodi, pa se nemojte iznenaditi kada ugledate fine kreme, tonike ili vrećice sa suhim cvijetom crnog sljeza namijenjene opuštajućim, veselo obojenim kupkama za lijepu kožu, ili kondicioner za oštećenu kosu...
Ni pčele nisu ravnodušne prema ovim prelijepim cvjetovima Barbie boje, prošaranim tamnijim prugicama.
Jestivi su listovi, cvjetovi i nezreli plodovi crnoga sljeza. Zbog sluzi koju sadrže ti dijelovi biljke, jela imaju finu, glatku teksturu i blagotvorno utječu na probavni trakt. Listovi su malo, jedva vidljivo, mekano dlakavi, pa mada se mogu jesti i sirovi, daleko su ukusniji u kuhanim jelima.
Latice cvijeta mijenjaju boju u plavo ako ih termički obradimo ili osušimo, no jednako su fine i svježe u na primjer salatama, usitnjene i umiješane u jogurt ili smoothie.
U toplijim krajevima uz more, sljeza ima kroz cijelu godinu. Ako se nađe na mjestima koja povremeno kosimo, obnavljati će se neumorno i vremenom proširiti i preuzeti cijelu površinu. Nije mu potrebno zrelo sjeme da bi se proširio. Vrlo uspješno to radi podzemnim metodama, korijenom.
E, sada zamislite bilo koje povrće koje volite i uzgaja se uz puno truda obrađivanjem zemlje, sijanjem, pikiranjem, sađenjem, zalijevanjem, plijevljenjem, branjem u pogodnom trenutku dok dio ostavljamo za sjeme. Zamislite da postoji takvo povrće koje bi se obnavljalo svaki puta kada ga pokosimo i pojedemo, potpuno bez našeg truda.
Bajka "Stoliću, prostri se!" je temeljena na istini i posve se sigurno odnosi na samoniklo jestivo bilje...
Polpete, recept
Sastojci - 100 gr zobenih pahuljica; 100 gr sira trapista; 3 šalice listova crnoga sljeza; 1 dcl mlijeka; 2 jaja (odvojiti bjelanjak); zeleni peršin; 3 žlice ulja; krušne mrvice; sol i papar.

Slika: cvrčeći dio pripreme polpeta od sljeza

Priprema - U mlijeku i ulju izmiksati listove sljeza, zatim dodati sve ostale sastojke, sir narezan na male kockice, pa dobro promiješati kuhačom. Ostaviti 10 -15 minuta da smjesa miruje. Od odvojenih bjelanjaka napraviti čvrsti snijeg i umiješati u smjesu. Ako je još uvijek previše rijetko, dodati i krušne mrvice.
Praviti vlažnim rukama polpete, uvaljati svaku u krušne mrvice i pržiti u dubokom ulju dok ne dobiju zlaćanu boju površine.
Uz ove je odreske idealan prilog dobro začinjena šalša od pomidora (paradajz sos, rekli bi kontinentalci), krumpir pire i zelena salata.
Sažmi

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...