Preskoči na glavni sadržaj

Crni sljez, Malva sylvestris - S'mores kolač


O crnom sljezu sam napisala sve što sam znala i nema smisla ponavljati se ili prepisivati sa interneta nepouzdane podatke. Koga zanima, snaći će se i sam.
O receptima sa sljezom, tek sam počela.
Ima jedna slastica čiji se točan recept zagubio u navali kojekakvih aditiva, poboljšivača okusa, zgušnjivača i surogata. Marshmallow (eng. bijeli sljez), pjenasti sljezovi kolačići.
Sljezovi kolačići koje možemo kupiti gotovo u svakom dućanu, recepti za njih kojima vrvi internet, zapravo uopće nemaju nikakve veze sa sljezom.
Iz ranoga djetinjstva se sjećam bijelih i roza malih puslica u širokoj staklenki sa tipičnim zaobljenim apotekarskim poklopcem na visokom pultu apoteke djedovog bratića. Oni roza su nježno mirisali na ruže, mirisa bijelih se ne sjećam. Čika Rudi, apotekar koji je u mladosti otkupljivao i prodavao i pijavice, mi je rekao da su to sljezove puslice. San današnjeg novog vala vraćanja svemu prirodnom, naročito liječenju. Pijavice.
Čemu su služile male prhke puslice, nije me tada bilo briga. Dobila bih tek samo jednu, uz kompliment da mi baš pristaje ta velika mašna na vrh glave. Ne sjećam se više lika djedovog bratića, ni prostora apoteke, pamtim samo visoki pult, nedohvatljivu veliku staklenku i kako se mirisno rasprši u ustima sljezova puslica... I još uvijek prođem rukom kroz kosu na tjemenu kada se sjetim čvrsto pritegnute mašne i olakšanja kada mi ju baka skine.

Pretpostavljam, nisam sigurna, da su se puslice pravile sa koncentratom uvarka korijena bijeloga sljeza. Već neko vrijeme pokušavam otkriti pravi recept i reproducirati okus, miris i prštavost slatkiša iz djetinjstva. Mislim da sam uspjela, no to je tema neke druge objave na ZdravojTravi.
U žaru istraživanja, neuspjelih i uspjelih pokušaja, evo jedna uspješna slastica po uzoru na s'mores kolačiće za kojima luduju američki klinci iz filmova o udomljenim macama i psićima. S'mores su kolateralna priča, ali jednako upečatljiva. Rekli bi naši konzervativni čuvari balkanskih tradicija - američka propaganda!
Ovo bi trebao biti sljezov kolačić u kombinaciji sa keksom i čokoladom. Razlika je jedino u tome što sam zaista upotrijebila sljez u sastojcima, i to nezrele plodove samoniklog crnog sljeza.
Sada, početkom jeseni pune su ih livade i vrlo je lako sakupiti potrebnu količinu. Treba se samo odlijepiti od kauča i krenuti u avanturu istraživanja nezagađene prirode van grada...
S'mores kolač, recept:
Sastojci - 1 šalica nezrelih plodova crnoga sljeza; jedna i pol šalica vode; 3/4 šalice šećera; 2 bjelanjka; prstohvat soli; 1 žlica limunovog soka; 1 žlica škrobnog brašna (Gustin).
Petit beurre keksi; čokolada za kuhanje; vrhnje za šlag.


Priprema - Plodove sljeza kuhati dugo i polako dok ne ispari dobar dio vode i ostane samo pola šalice sluzave tekućine nalik bjelanjku. Ovo se ne mora vidjeti dok je tekućina vruća, ali može i ohrabruje. Pustiti da se tekućina hladi dok pripremimo čvrsti snijeg od bjelanjka i malo soli.
Pomiješati šećer (bolji je u prahu ili samljeven, ali nije obavezno) sa Gustinom. Procijediti tekućinu u kojoj se kuhao sljez, pa po malo, žlicom postepeno dodavati u snijeg naizmjence sa sokom od limuna i šećerom pomiješanim sa škrobnim brašnom. Cijelo vrijeme treba miksati. Traje to skoro deset minuta.
Poslagati kekse po dnu tepsije prekrivenim pek papirom, preko keksa rasporediti tanki sloj čokolade otopljene u vrhnju (2/3 čokolade : 1/3 vrhnja), preliti kremom od bjelanjaka i sljeza i staviti u pećnicu na 120 - 150°C dvadesetak minuta, dok površina ne postane čvrsta na dodir i počne dobivati zlaćanu boju. Izvaditi kolač iz pećnice i kada se malo ohladi, preliti ga drugom polovinom čokolade otopljene u vrhnju.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...