Preskoči na glavni sadržaj

Divlja kruška trnovača, Pirus amigdaliformis - Moonlight čaj

 

Ako želimo biti u trendu, sada je vrijeme za obići staništa divlje kruške. Ova "moja" što raste na napuštenom susjedovom pašnjaku svega nekih 2 ili 3 km udaljenom od moje kuhinje, je karakteristična za obalu, otoke i zaleđe. Ima je od podvelebitskog kraja pa do Promine i podnožja Dinare. Sigurno je ima i drugdje, no ovaj sam teren pregledala .
Ima te kruškice i bliže, zapravo je korov po zapuštenim maslinicima i prilaznim stazama. Nevolja s njom je što je prijenosnik neugodne bolesti lista na pitome, uzgajane kruške. Nije izvor bolesti. Krivac je šmrika, Juniperus oxycedrus, koja obavezno raste tu negdje u blizini, vjetrom raznosi pelud ali i nepoželjne gljivice. Ne bi to bio prevelik rizik za voćnjake, da nije divlja kruška tako raširena, gotovo na svakom koraku...
Većinom je to malo, nisko, kvrgavo stabalce što naseljava neplodni kamenjar i cvate dovoljno rano u proljeće da mu bura redovito otrese lijepe bijele cvjetove sa karakterističnim smeđim prašnicima. Samo ona stabla u zavjetrini i nešto više plodnoga tla, uspiju se razviti u stablo bogate krošnje i bajkovite cvatnje dostojne japanskih slikara.
Dogode se godine kada divlja kruška procvate i po drugi put, u rujnu. Tada možemo brati plodove i istovremeno uživati u pogledu na krušku u bijeloj vjenčanici i pčelicama što masovno dolaze na pir.
Plodovi divlje kruške su vrlo sitni, kora im je debela i tvrda, a koštice zauzimaju toliko mjesta da jedva imate što isisati iz prezrelog ploda. Je malo, ali slatko i vrlo ukusno.
To isisavanje dođe kao neka zabava. Ono što se više i dugoročnije isplati je nabrati rezerve kruškica i sačuvati ih osušene za zimske ukusne vitaminske čajeve. Za čaj se beru ne prezrele kruške, dok su još tvrde, trpke i zapravo neukusne.
Nabrane kruškice treba preparirati za duže čuvanje tako da ih prvo narežemo, odmah ubacujemo u vodu zakiseljenu limunom, kratko prokuhamo u toj vodi, ocijedimo i onda osušimo.
Jesen nije nešto dobra za sušenje plodova, pa se kruške moraju sušiti u dehidratoru ili u pećnici.
Moonlight čaj, recept:
Moonlight čaj je moja mješavina za biljni čaj posebno stvorena za noćno ispijanje u onim noćima i ranim jutrima kada nam pun i blistav mjesec rastjeruje snove.
Sastojci su uvijek isti. Odnos količina treba prilagoditi ili razbuđivanju ili ponovnom povratku u krevet,
Matičnjak, Melissa officinalis, će nas vratiti u krevet i. Mjesec će i dalje jednako svijetliti, ali nas neće biti briga.

Slika: Sušenje plodova divlje kruške trnovače

Kruške će zasladiti čaj, a trnjine, Prunus spinosa, ga zakiseliti, obojiti i podići nas na noge. To su osnove djelovanja. O vitaminima, mineralima, antocijanu i inim djelotvornim sastojcima neću...
Koga zanima, sastojci nisu tajna.
Preporučujem ovaj čaj zato što je fin i ne morate čekati baš pun mjesec da ga s guštom pijuckate.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...