Divlji luk, samonikli poriluk, biser luk, por, Allium ampeloprasum je aromatični preteča uzgojenog, vrtnog poriluka. Miris cijele biljke je intenzivna mješavina arome češnjaka i kapule, no okus je dosta blaži. Svejedno peku oči kada ga režete.
Kao kada sretnete dragog prijatelja kojeg niste vidjeli još od prošle zime, tako djeluje pogled na ovaj krš prekriven obiljem poriluka u blizini moje kuhinje. Mladi divlji poriluk više liči na neku široku travu, no miris ga izdaje. Kasnije, kada ojača i razvije podzemnu lukovicu sa postranim malim lukovicama nalik na bisere i relativno visoka, plosnata i kovrčava pera zelenih listova, ne može ga se nehotice zamijeniti niti za jednu drugu biljku.
Poriluk je zimska biljka. Od desetog mjeseca pa sve do proljeća prkosit će hladnoći, vjetru i posolici. Staništa su mu suhi tereni u blizini mora, no može se uspješno presaditi i u unutrašnjost kopna. Ne znam da li je kome uspjelo razmnožiti ga sjemenom. Dugotrajan i nesiguran postupak. A ni pokupiti zrelo sjeme nije baš jednostavno. Kod samoniklih biljaka nema standarda kao kod vrtnih, Svojeglavo sazrijevaju u različito vrijeme, često pored starije, već osjemenjene biljke nalazimo i mladu, tek izniklu... Jednostavan i brz način gostoljubivog prihvaćanja divljeg poriluka u vrt je presađivanjem odrasle biljke zajedno sa postranim biser lukovicama. Dalje će se biljka brinuti sama za sebe, razmnožavati se i radovati nas sve do idućeg ljeta. I nakon kratke pauze ljetnih mjeseci, ponovo će niknuti još brojnija.
Za uspjeh je neophodno naći mirno mjesto u vrtu bez prekopavanja, gnojenja i viška vlage. Nije za uredne vrtlare. Samoniklo jestivo, divlje bilje ne voli ljudsku pažnju niti uobičajene vrtlarske postupke. Voli suživot sa ostalim korovima i ako niste spremni imati jako prirodan, zakorovljen vrt - okanite se ćoravog posla presađivanja samoniklih biljaka iz slobodne prirode.
Jestiva je cijela biljka, u svim razvojnim fazama - podzemna lukovica sa biserima, listovi do razvitka cvjetne stabljike, cvjetna stabljika, pa i prelijepi cvat u obliku rahle ljubičaste kugle...
Sada, dok je poriluk još veoma mlad i sočan, najbolji je na klasičan cušpajz, varivo kako su ga kuhale naše bake. I moja. Recepti moje bake (rođena 1893.) su sasvim sigurno među najstarijima na fb.
Biseri na žlicu, recept:
Sastojci - oko 600 gr divljeg, mladog poriluka; 1 poveći krumpir; Zaprška od masti, glatkog brašna i crvene slatke paprike u prahu; 3 žlice kiselog vrhnja, par kapi limunovog soka (ili kvasine); sol i papar.
Priprema - Narezano povrće pristaviti u hladnu vodu, pa kuhati dok krumpir posve ne omekša. Procijediti, ali sačuvati malo vode u kojoj se kuhalo.
Napraviti klasičnu zapršku, doliti malo hladne vode i kuhano povrće. Začiniti solju, paprom, kiselim vrhnjem i sokom limuna, pa još malo prokuhati.



Primjedbe
Objavi komentar