Preskoči na glavni sadržaj

Divlji luk, Allium ampeloprasum - Biseri na žlicu



Slika: Poriluk na svom prirodnom staništu - s pogledom na more                                                                    Foto: Mirjana Galić Tomić

Divlji luk, samonikli poriluk, biser luk, por, Allium ampeloprasum je aromatični preteča uzgojenog, vrtnog poriluka. Miris cijele biljke je intenzivna mješavina arome češnjaka i kapule, no okus je dosta blaži. Svejedno peku oči kada ga režete.
Kao kada sretnete dragog prijatelja kojeg niste vidjeli još od prošle zime, tako djeluje pogled na ovaj krš prekriven obiljem poriluka u blizini moje kuhinje. Mladi divlji poriluk više liči na neku široku travu, no miris ga izdaje. Kasnije, kada ojača i razvije podzemnu lukovicu sa postranim malim lukovicama nalik na bisere i relativno visoka, plosnata i kovrčava pera zelenih listova, ne može ga se nehotice zamijeniti niti za jednu drugu biljku.
Poriluk je zimska biljka. Od desetog mjeseca pa sve do proljeća prkosit će hladnoći, vjetru i posolici. Staništa su mu suhi tereni u blizini mora, no može se uspješno presaditi i u unutrašnjost kopna. Ne znam da li je kome uspjelo razmnožiti ga sjemenom. Dugotrajan i nesiguran postupak. A ni pokupiti zrelo sjeme nije baš jednostavno. Kod samoniklih biljaka nema standarda kao kod vrtnih, Svojeglavo sazrijevaju u različito vrijeme, često pored starije, već osjemenjene biljke nalazimo i mladu, tek izniklu... Jednostavan i brz način gostoljubivog prihvaćanja divljeg poriluka u vrt je presađivanjem odrasle biljke zajedno sa postranim biser lukovicama. Dalje će se biljka brinuti sama za sebe, razmnožavati se i radovati nas sve do idućeg ljeta. I nakon kratke pauze ljetnih mjeseci, ponovo će niknuti još brojnija.
Za uspjeh je neophodno naći mirno mjesto u vrtu bez prekopavanja, gnojenja i viška vlage. Nije za uredne vrtlare. Samoniklo jestivo, divlje bilje ne voli ljudsku pažnju niti uobičajene vrtlarske postupke. Voli suživot sa ostalim korovima i ako niste spremni imati jako prirodan, zakorovljen vrt - okanite se ćoravog posla presađivanja samoniklih biljaka iz slobodne prirode.
Jestiva je cijela biljka, u svim razvojnim fazama - podzemna lukovica sa biserima, listovi do razvitka cvjetne stabljike, cvjetna stabljika, pa i prelijepi cvat u obliku rahle ljubičaste kugle...
Sada, dok je poriluk još veoma mlad i sočan, najbolji je na klasičan cušpajz, varivo kako su ga kuhale naše bake. I moja. Recepti moje bake (rođena 1893.) su sasvim sigurno među najstarijima na fb.
Biseri na žlicu, recept:
Sastojci - oko 600 gr divljeg, mladog poriluka; 1 poveći krumpir; Zaprška od masti, glatkog brašna i crvene slatke paprike u prahu; 3 žlice kiselog vrhnja, par kapi limunovog soka (ili kvasine); sol i papar.



Priprema - Narezano povrće pristaviti u hladnu vodu, pa kuhati dok krumpir posve ne omekša. Procijediti, ali sačuvati malo vode u kojoj se kuhalo.
Napraviti klasičnu zapršku, doliti malo hladne vode i kuhano povrće. Začiniti solju, paprom, kiselim vrhnjem i sokom limuna, pa još malo prokuhati.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...