Preskoči na glavni sadržaj

Dragoljub, Tropaelum majus L - Pašta puttanesca



Dragoljub nije naša autohtona samonikla biljka. Nije čak ni evropska. Donesen je iz daleke Bolivije ili Kolumbije početkom 17 stoljeća da uspješno glumi vrtnu ukrasnu biljku. Ponekad i ponegdje, ako mu stanište i klima odgovaraju, pobjegne iz vrtova i vrlo se uspješno pretvara u samoniklu biljku. U njegovoj postojbini, dragoljub je samonikla jestiva i ljekovita biljka. Toga su svjesniji turisti koji dolaze na našu obalu nego mi. Nije rijetkost da turisti obrste pažljivo uređenu okućnicu iznajmljenih apartmana zasađenu dragoljubom.
Mi smo većinom rigidni, konzervativni i ne prihvaćamo tako lako novotarije stare tek oko 300 godina. Još se oporavljamo od iznenađenja da je krumpir jestiv. Polako, na dobrom smo putu - i krumpir je u početku bio samo ukrasna biljka. Uostalom kao i pomidori i čičoka. Sada se već kunemo u vlastitu sortnu listu krumpira i paradajza, a brzo će i čičoka.
Dragoljub će malo pričekati, ne može sve odjednom!
Dragoljub je na pogodnom staništu nezahtjevna puzajuća ili grmolika trajnica koja cvate zvonolikim krupnim cvjetovima žarke žute, narančaste pa do crvene boje. Cvate gotovo cijelu godinu. Umiriti će se samo par hladnijih zimskih mjeseci, no protekle zime koja je to bila samo na kalendaru, nikako ne i temperaturno, dragoljub je u susjedinom vrtu cvjetao neprekidno. 
Čak i onaj zaboravljeni u starom, plitkom pitaru na ogradi: 
Cijela je biljka jestiva - plosnati okrugli listovi su možda najizdašniji, no i duge peteljke, puzava stabljika, prelijepi cvjetovi i njihovi pupoljci, a naročito nezrele sjemenke su poseban specijalitet karakterističnog ljutog okusa. Sjemenke se mogu ukiseliti na način kako to radimo i sa kaparima ili motarom, češće krastavcima i paprikama. Ukiseljene sjemenke dragoljuba donekle promijene okus i miris. Meni su draže svježe.
Pašta puttanesca je marketinški lukav naziv za jelo od tjestenine koje se lako i brzo pripravlja, od sastojaka koje uglavnom uvijek ima pri ruci svaka kuća uz obalu mora. Mi bi to preveli kao - kurvanjska. Postoje brojne maštovite teorije i nagađanja odakle taj naziv, no ako poznajete naše susjede i u opuštenim situacijama, naslušati ćete se riječi puttana kada god pokušaju rječito objasniti da je nešto nekomplicirano, neobavezno, toliko jednostavno da se može omalovažavati i nije čak ni uvredljivo. Nešto kao što englesko govorno područje u opuštenom govoru upotrebljava riječ sheet a da pri tome uopće ne razmišlja što to zapravo znači. Kada je jelo u pitanju, ipak mi je draži izvorni talijanski naziv.
  

Pašta puttanesca, recept
 
Sastojci - 200 gr skuhane pašte po izboru; par očišćenih slanih inćuna ili srdelica; maslinovo ulje; pelati pomidora; češnjak; crne masline iz slanice i nezrele sjemenke dragoljuba.
Priprema - Na maslinovom ulju kratko pirjati uz miješanje slane inćune, da se skoro raspadnu, dodati pelate i zdrobljeni češnjak, prokuhati da se tekućina reducira. Na kraju umiješati i masline i nezrele sjemenke dragoljuba, pa sjediniti sa skuhanom paštom koja mora biti još uvijek topla. Možda bi trebalo prvo napraviti umak, a onda kuhati paštu..

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Cikorija, Cichorium intybus - Osnova

Cikorija, vodopija, konjogriz, kažiput, gologuza, žutenica, ženetrga su različiti narodni nazivi za višegodišnju, zeljastu svima poznatu biljku lijepih svijetlo plavih cvjetova (jestivih) što krase vrhove i pazušca razgranate, i do 1 m visoke stabljike. Kao i mnoge druge jestive, korisne i ljekovite biljke, i vodopija se smatra korovom izvan namjerno posijanih, dobro pognojenih mineralnim gnojivima, prethodno duboko preoranih nasada tretiranih neizgovorljivim kemijskim spojevima u namjeri zaštite i izdvajanja iz prirodnog okoliša. Uzgaja se radi korijena bogatog između ostaloga i dragocjenim prebiotikom inulinom. Korijen se narezan suši, tostira i melje u fini prah za kuhanje napitka - nekada obavezne bijele kave ne samo za doručak nego i prije spavanja. Često se cikorija miješala sa prženim ječmom, ali i žirom. Za one koji nisu skloni analiziranju zdravog sastava nutrijenata, bijela kava...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...