Dragoljub nije naša autohtona samonikla biljka. Nije čak ni evropska. Donesen je iz daleke Bolivije ili Kolumbije početkom 17 stoljeća da uspješno glumi vrtnu ukrasnu biljku. Ponekad i ponegdje, ako mu stanište i klima odgovaraju, pobjegne iz vrtova i vrlo se uspješno pretvara u samoniklu biljku. U njegovoj postojbini, dragoljub je samonikla jestiva i ljekovita biljka. Toga su svjesniji turisti koji dolaze na našu obalu nego mi. Nije rijetkost da turisti obrste pažljivo uređenu okućnicu iznajmljenih apartmana zasađenu dragoljubom.
Mi smo većinom rigidni, konzervativni i ne prihvaćamo tako lako novotarije stare tek oko 300 godina. Još se oporavljamo od iznenađenja da je krumpir jestiv. Polako, na dobrom smo putu - i krumpir je u početku bio samo ukrasna biljka. Uostalom kao i pomidori i čičoka. Sada se već kunemo u vlastitu sortnu listu krumpira i paradajza, a brzo će i čičoka.
Dragoljub će malo pričekati, ne može sve odjednom!
Dragoljub je na pogodnom staništu nezahtjevna puzajuća ili grmolika trajnica koja cvate zvonolikim krupnim cvjetovima žarke žute, narančaste pa do crvene boje. Cvate gotovo cijelu godinu. Umiriti će se samo par hladnijih zimskih mjeseci, no protekle zime koja je to bila samo na kalendaru, nikako ne i temperaturno, dragoljub je u susjedinom vrtu cvjetao neprekidno.
Čak i onaj zaboravljeni u starom, plitkom pitaru na ogradi:
Cijela je biljka jestiva - plosnati okrugli listovi su možda najizdašniji, no i duge peteljke, puzava stabljika, prelijepi cvjetovi i njihovi pupoljci, a naročito nezrele sjemenke su poseban specijalitet karakterističnog ljutog okusa. Sjemenke se mogu ukiseliti na način kako to radimo i sa kaparima ili motarom, češće krastavcima i paprikama. Ukiseljene sjemenke dragoljuba donekle promijene okus i miris. Meni su draže svježe.
Pašta puttanesca je marketinški lukav naziv za jelo od tjestenine koje se lako i brzo pripravlja, od sastojaka koje uglavnom uvijek ima pri ruci svaka kuća uz obalu mora. Mi bi to preveli kao - kurvanjska. Postoje brojne maštovite teorije i nagađanja odakle taj naziv, no ako poznajete naše susjede i u opuštenim situacijama, naslušati ćete se riječi puttana kada god pokušaju rječito objasniti da je nešto nekomplicirano, neobavezno, toliko jednostavno da se može omalovažavati i nije čak ni uvredljivo. Nešto kao što englesko govorno područje u opuštenom govoru upotrebljava riječ sheet a da pri tome uopće ne razmišlja što to zapravo znači. Kada je jelo u pitanju, ipak mi je draži izvorni talijanski naziv.
Sastojci - 200 gr skuhane pašte po izboru; par očišćenih slanih inćuna ili srdelica; maslinovo ulje; pelati pomidora; češnjak; crne masline iz slanice i nezrele sjemenke dragoljuba.
Priprema - Na maslinovom ulju kratko pirjati uz miješanje slane inćune, da se skoro raspadnu, dodati pelate i zdrobljeni češnjak, prokuhati da se tekućina reducira. Na kraju umiješati i masline i nezrele sjemenke dragoljuba, pa sjediniti sa skuhanom paštom koja mora biti još uvijek topla. Možda bi trebalo prvo napraviti umak, a onda kuhati paštu..



Primjedbe
Objavi komentar