Veliki dragoljub, dragomil, kapucinka je trajna zeljasta puzajuća biljka sočne, razgranate, uvinute stabljike dužine i do 3 m, skoro okruglih listova lepezaste nervature i lijepih žutih, narančastih i crvenih cvjetova jedinstvenog oblika kacige starogrčkih vojnika.
Dragoljub se razmnožava sjemenom, no i njegova puzajuća stabljika na mjestima gdje dodiruje zemlju stvara adventivno korijenje i novu biljku. U toplijim krajevima to je trajnica, drugdje se sije kao ukrasna jednogodišnja biljka. Može se naći i samonikla, no to je kod nas ipak rijetkost. Nastavi li globalno zatopljenje galopirati, jedna od posljedica kojima se treba radovati će biti obilje samoniklog dragoljuba i u našim krajevima.
Dragoljub je porijeklom iz Južne Amerike, kao i krumpir. I dok se krumpir mukotrpno širio Evropom kao jestiva biljka, dragoljub je brzo osvojio stari kontinent svojom ljepotom i ostao u domeni dekorativnosti.
U to zapravo kratko vrijeme od svega 3 - 4 ljudske generacije, krumpir već smatramo svojom biljkom, čak imamo i sortnu listu krumpira po regijama.
Krumpiru je podignut i spomenik nedaleko Čakovca. Zaslužio je!
Nutritivno vrjednija biljka je dragoljub, ali se jestivosti još nismo sjetili. Uz obalu, to nam često pokazuju turisti sa Zapada tako da obrste cvjetne gredice po okućnicama, a mi blijedo, zabrinuto gledamo i iščuđavamo se.
Slika: Dragoljub preferira tlo siromašno hranjivima, no nije baš izbirljiv. Ovdje je raskošan usred zime zbog blizine kompostišta. Nije to zbog bogatog tla, više mu prija toplina komposta.
Jestivo je sve - listovi, cvjetovi i nezreli plodovi. Okus je ljut, no ne previše.
To je ljekovita i jestiva biljka izuzetnih svojstava, bogat izvor C vitamina i luteina između ostalog.
Njezina preventivna ljekovitost proteže se čak i na tlo u kojem raste, pa tako i na susjedne biljke. Poznata je čuvarica ekoloških vrtova.
Tortilja, tacos, burrito, je zapravo bogato napunjena tanka beskvasna pogača.
Tortilja je osvojila svijet zbog svoje praktičnosti, no kao i pizza, doživjela je puno promjena pa često više nije ni blizu originalu.
Tamo gdje je tortilja doma, to je tanka palačinka od kukuruznog ili pšeničnog, a može i miješano, brašna, malo soli i vode. Jede se umjesto kruha.
Mi imamo odavno beskvasnu pogaču od brašna, vode, praška za pecivo, zeru soli, jogurta i nešto masnoće.
Tu istu našu pogaču - ako ju ispečemo na suhoj tavi tanku kao palačinku, obično ćemo nazvati tortilja. Tako ćemo svi razumjeti namjenu jer smo navikli na kulinarske svjetske utjecaje u jeziku, ali i u tanjuru.
Od načina kako ćemo smotati napunjenu tortilju, zavisi hoće li to biti tacos ili burrito. Još dvije riječi koje su se uvukle u naš jezik. Jela su tako dobra i praktična, da je zadnja glupost buniti se zbog jezika. Lingvistički, mislim. Pravi (organ) jezik se raduje i tacosu i burritu.
Tacos je nadjevena tortilja presavijena po sredini, a burrito se mota kao palačinka, a može i kao sarma.
Tortilja, tacos, burrito..., recept
Sastojci
- za 8 tortilja promjera do 20 cm: 450 gr miješanog brašna (glatko i graham); 1 prašak za pecivo; pola žličice soli; ; 1 čašica jogurta i isto toliko vode; 2 žlice ulja i oko 50 gr omekšanog maslaca.
- nadjev za svaku tortilju posebno: 4 ili 5 listova dragoljuba; 1 žlica (na ravno) majoneze; oko 30 gr šunke za pizzu; 3 mala kisela krastavčića; 1 žličica kukuruza šećerca iz konzerve.
Na malo jače zagrijanoj suhoj tavi peći svaki kolut prvo oko 1,5 minutu sa jedne, zatim nešto kraće sa druge strane, odnosno dok tortilje ne dobiju pjegice.
Tostirane tortilje treba odlagati jednu na drugu na pripremljen tanjur kojeg ćemo svaki puta poklopiti. Tako će tortilje ostati elastične.
Ohlađene tortilje nadijevamo prvo listovima dragoljuba koje ćemo učvrstiti međusobno i za tortilju tankim premazom majoneze, po njima pospemo sitno narezanu šunku, krastavčiće i kukuruz, a onda odlučimo hoćemo li jesti tacos ili burrito.


Primjedbe
Objavi komentar